Svim pripadnicima hrvatske akademske zajednice i onima koji to tek žele postati više nego zanimljiva i korisna može biti knjiga Damira Stanzera "Mjerenje hrvatske znanosti 2022.", objavljena u izdanju Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo. U knjizi je objavljeno vrednovanje kvalitete i produkcije hrvatske znanstvene zajednice, a središnju liniju čini sedamdesetak grafičkih prikaza usporedbi hrvatske znanstvene produkcije s produkcijom najrazvijenijih zemalja svijeta, ali i međusobne usporedbe pojedinih hrvatskih znanstvenih institucija. Upravo stoga izuzetan je značaj golemog broja predočenih podataka koje je autor prikupio, obradio i vrlo pristupačno u 20 poglavlja sažeo čitatelju na jednome mjestu, što dosad nije napravio nitko.
Riječ je o najnovijim podacima koji su izuzetno zanimljivi i sami po sebi – autor njima nedvosmisleno razbija mitove o navodno "lošoj" hrvatskoj znanosti. Tako su u poglavlju knjige s naslovom "Ne, hrvatska znanost ne objavljuje malo i loše. Objavljuje puno i dobro. I to međunarodno!" prikazane usporedbe znanstvene produkcije čak 40 najrazvijenijih zemalja svijeta te je vidljivo da hrvatski istraživači objavljuju dvostruko više znanstvenih članaka u svjetski relevantnim publikacijama od npr. istraživača iz SAD-a ili Njemačke. I po ukupnom broju citata, a pogotovo po učinku u odnosu na količinu novca uloženog u istraživanja, Hrvatska se na nekim predočenim grafikonima nalazi pri vrhu Europske unije i razvijenog svijeta! Druga komponenta knjige koja ovo djelo čini drukčijim od drugih je tekst isprepleten oko grafičkih prikaza. Izuzetno jednostavnim, na trenutke i satiričnim stilom, autor iznosi vrlo snažnu kritiku općehrvatskog negativnog stava prema vlastitoj znanstvenoj zajednici. Upravo su brojčani prikazi i podaci ono što autoru daje pravo da kritizira kritičare jer potvrđuju da oni koji kritiziraju našu znanost čine to "na prazno", neutemeljeno i nepotkrijepljeno podacima i stvarnim brojevima. Damir Stanzer znanstvenički oprezno i suptilno, ali vrlo jasno, iznosi ideju i činjenice da je naša znanstvena zajednica zapravo bolja nego što bi se od nje u ovim okolnostima sramotno slabog financiranja i malog broja istraživača moglo (možda i smjelo) očekivati.
VEZANI ČLANCI:
Na čitavom nizu primjera, uključujući i grafikone, autor se trudi objasniti brojne probleme scientometrije - odnosno probleme vrednovanja brojeva objavljenih članaka, broja citata, H-indeksa, kvartila i ostalih parametara kojima se nastoji "izmjeriti" znanstvena kvaliteta nekog pojedinca, institucije ili nacionalne znanstvene zajednice. I u tome je autor sveobuhvatan i dubinski detaljan, te će svi oni čitatelji koji i sami godinama kritiziraju te načine mjerenja kvalitete ovdje na jednome mjestu i s primjerima pronaći i svoje kritike, ali i mnoštvo problema kojih dosad, smatra tako i sam autor, nisu ni bili svjesni. Posebno je i detaljno razrađen problem varijabilnosti znanstvenih disciplina, pri čemu nikako povjesničare i fizičare, ali ni fizičare i kemičare, ne bismo smjeli mjeriti istim mjerilima.
Ukazuje između ostalog i na veliki problem proteka vremena i zastarjelosti pojedinih podataka na kojima se uobičajeno temelje pojedine procjene kvalitete znanosti. Na konkretnim primjerima prikazano je koliko je znanstvena produkcija Hrvatske promijenjena u odnosu na pojedine grafikone u službenim dokumentima koji prikazuju stanje iz prošlog ili pretprošlog desetljeća. Konačno, autor problematizira i političko-ideološku zloporabu ispravnog ili pogrešnog mjerenja kvalitete znanosti kroz čitav niz primjera, ali i smještanja podataka u aktualan politički kontekst. I to citiranjem saborskih rasprava pojedinih političara, kao i spominjanjem velikih scientometrijskih pogrešaka u tekstovima naših Zakona, izvješćima Svjetske banke ili NPOO-a. Posebno je upečatljivo poglavlje u kojem autor Damir Stanzer na nekoliko grafikona prikazuje usporedbe financiranja naše znanosti novcem koji hrvatska država daje u neke druge svrhe, pri čemu prethodno neupućen čitatelj doživljava onoliko negativan šok koliko je taj šok pozitivan pri pregledu onoga što hrvatska znanost uspijeva postići s tako malo novca. Knjiga se besplatno može preuzeti na webu Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo.
