Mark Campbell, jedan je od najznačajnijih američkih libretista i dobitnik Pulitzera.
No kada je publici u Guggenheimovu Muzeju saopćio da piše scenarij za operu o životu Stevea Jobsa, osnivača Applea, nitko od prisutnih to nije smatrao baš dobrom idejom.
“Pitali su me zašto želim pisati o tom kapitalistu? Ušutkao sam ih molbom da posegnu u džep u kojem će svatko naći iPhone”, rekao je Campbell.
I djelo je zaživjelo. Pokojni Jobs, preminuo je 2011., više nije samo tema knjiga i filmova jer u Santa Feu premijerno je i izvedena opera “The (R)evolution of Steve Jobs”. I sudeći po kritikama nije ni blizu predviđanog joj fijaska. Kako i bi kad su autori ziher izbor. Naime, uz Campbella, početnu ideju dao je i napisao glazbu Mason Bates, drugi najčešće slušani, živući skladatelj u Americi. Znali su dečki što rade i stvorili hit.
Djelo traje 90 minuta, sastoji se od 19 scena koje ne idu kronološkim redom, a prate Jobsov život u kojem je bilo i nepriznate djece, uspona i bolnih padova, enormne izdržljivosti, karizme, bolesti...sve potrebno za jedan dobar dramaturški klasičan komad.
“Jobs je posjedovao nemiran um koji je skakao s ideje na ideju. Takva je i glazba opere – otkačena i živa. Za svaki od likova kreirao sam glazbeni svijet koji ga dočarava. Jobs konkretno, svirao je za života gitaru i bavio se elektronikom, logično u njegovim dionicama miješao sam akustičnu gitaru i elektronske zvukove. Dok je senzibilitet njegove supruge Laurene Powell potpuno drugačiji, nježan, pun zvukova žičanih instrumenata”, kazao je Bates. U operi se pojavljuju i Steve Wozniak, Jobsov poslovni partner, pa i Kobun Chino Otogawa, japanski svećenik odgovoran za Jobsov prijelaz na budizam.
Ideja je originalna. Mnogi od nas žele promijeniti svijet. Jobsu je to uspjelo. A uspjelo je i autorima opere o njegovu životu koji su u klasični žanr uveli novi trend opera o junacima tehnološkog doba.
