Petra Hrašćanec, mlada i perspektivna umjetnica, u veljači nastupa u dvije plesne predstave Saše Božića; prva je “Love will tear us appart”, nastala ljetos tijekom radionice u Lazaretima, a u Zagrebu se predstavlja u petak i subotu, 3. i 4. veljače. Petra nastupa kao solo izvođačica u predstavi koja je ime dobila po dobro znanoj pjesmi Joy Divisiona.
Solo nastup
– Konceptualna je i vrlo energična, vrluda između rock-koncerta zbog izbora pjesama. Za suvremeni je ples vrlo neobično kad je glazba svima poznata; važno je reći da ova pjesma ni na koji nije način povezana s ljubavi u mom životu, osim ljubavi prema plesu. Predstava je i ispovjedna u smislu onoga što ja kao izvođačica dajem i kako se snalazim između izrežiranog dijela, ali i osobnog, što se odražava u apstraktnome plesu – kaže te dodaje da je bilo izrazito intrigantno sudjelovati kao solo plesačica. Suradnji s redateljem Sašom Božićem uvijek se veseli jer zajedno odlično funkcioniraju.
Predstava traje 35 minuta i tek je prvi dio trilogije čiji nastavci slijede u svibnju kada Petra u duetu s Aleksandrom Janevskom izvodi “Boys dont cry”. Plan je da u rujnu izvedu kvartet s francuskim plesačima Michelom Pomerom i Julienom Montyjem s kojima već surađuje u sklopu internacionalne suradnje kroz projekt Spider – u siječnju su započeli godinu rezidencijom u Dans Centrum Jette u Bruxellesu, a premijera je najavljena za ožujak.
Druga predstava, Nosferatu, na sceni je 22. veljače, a publici predstavlja dva različita medija – ples i kazalište pričajući o neprestanoj potrebi da izvođači komuniciraju o vlastitim intimnim svjetovima kroz ples i govor.
– Marko Jastrevski, Damir Klemenić i ja imali smo veliku slobodu u stvaranju predstave – Saša Božić nas je pustio da se igramo i samo nas je na kraju oblikovao. Ova je predstava posve drugačija, mirna je i publici je ili sjajna ili je ne voli, sredine nema – kaže Petra.
Energična i radišna
Zadranka Petra Hrašćanec (1982.) plesom se bavi od pete godine – dvije godine plesala je balet, no ubrzo je shvatila da to nije ono čime se želi baviti. Kreće na ritmiku, a prve profesionalne korake doživljava u Zadarskome plesnom ansamblu, u kojem je trenutačno članica Upravnog odbora. Školu za ritmiku i ples upisuje 1999. godine, paralelno s Pedagoškom akademijom, a u isto vrijeme radi i u Studiju za suvremeni ples. Želeći proširiti vidike, 2004. odlazi na Salzburg Experimental Academy of Dance i ostaje tamo do 2008. godine, a u to vrijeme postaje majka. Asistentica je na kolegiju Scenski pokret na ADU, suosnivačica je Dance Collective Laba, organizacije koja se bavi istraživanjima pokreta, no najviše se veseli, kaže, pedagoškom radu s polaznicima radionica suvremenog plesa u Salzburgu.
