Ideja je zapravo jednostavna: dvoje glumaca tumači sve uloge u “Hamletu”, najslavnijem Shakespeareovu djelu, a kroz njihove radosti i muke na sceni publika upoznaje radosti i muke glumačkog posla, bavljenja kazalištem, traganja za kreativnošću, ali i pokušaja da se preživi u tom istom kazalištu i to tako da se prije predstave prodaju kokice i coca-cola.
To je srž djela “Hamlet za svakoga” Sebastiana Seidela, premijerno izvedenog na sceni Teatra &TD, ujedno dvadesete svjetske premijere teksta koji sam autor opisuje kao glazbenu komediju. Hrvatsku verziju režirao je Lovro Krsnik, a od autorske ekipa svakako treba spomenuti skladatelja Dinu Seferovića, koji na sceni uživo i izvodi glazbu. Kako je riječ o siromašnim glumcima i siromašnoj produkciji, scena (Marijana Gradečak) i kostimi (Slavica Motušić) svedeni su na minimum i funkcioniraju na simboličnoj razini.
Djelo ima šarma i potencijala da ga se igra urnebesno smiješno, a zahvatima spretnog dramaturga moglo bi ga se odlično “prevesti” u hrvatsku kazališnu stvarnost. No onaj ključni sastojak zbog kojeg bismo vjerovali ovoj predstavi trebao bi biti sam “Hamlet”.
Naime, kako bi strastveno ostajanje u glumi junaka ove predstave imalo smisla, kako bi gledatelji bili na njihovoj strani u jednom trenutku, barem u jednoj sceni, taj “Hamlet” mora biti savršen, gotovo najbolji kojeg je moguće izvesti.
Baš to je cijelo vrijeme izmicalo glumcima Tei Šimić i Zoranu Pribičeviću.
Bili su itekako dobri u trenucima kada karikiraju, pretjeruju, nasmijavaju, očajavaju, kada odlaze u grotesku... , ali ne i kada je trebalo pokazati što taj mitski Hamlet znači svakome tko zakorači na kazališnu scenu.
