Ako želite saznati tko su zaista Vlaji, kako često pogrdno nazivaju stanovnike Dalmatinske zagore oni s priobalja i otoka, ili tko je čovjek ponosnoga Cetinskog kraja i njegov kulturni identitet, onda se valja zaputiti u obnovljeni Muzej Cetinske krajine u Sinju koji je nakon tri i pol godine širom otvorio vrata potpuno novim postavom. Predstavlja prirodoslovnu, arheološku, povijesnu, etnografsku, umjetničku, kulturno-povijesnu i drugu baštinu Sinja i Cetinske krajine.
Osnovan je prije punih 65 godina i uz tvrđavu Kamičak čini kulturno dobro RH.
Prema teritorijalnoj podjeli, ovaj je muzej regionalni, a s devet odjela i dvadeset zbirki nudi šaroliku i vrlo zanimljivu priču o identitetu pravoga cetinskog čovjeka. Po je vokaciji Muzej Cetinske krajine ekomuzej čiji djelatnici očekuju ponajprije od lokalnog pučanstva da nauče nešto više o svom identitetu.
– Naš je muzej zavičajni. Želimo prikazati život kakav zaista jest, pravi život cetinskog čovjeka. Namjera nam je educirati lokalno pučanstvo da znaju tko su i odakle dolaze. Ističemo materijalna i nematerijalna baštinu Cetinske krajine. Između ostalog prikazujemo naše pokladne običaje, naše mlinice, nijemo ili tzv. gluvo kolo koje se pleše samo u ovom kraju, reru kao specifičan i originalan način pjevanja... Pri prezentaciji koristimo i multimediju, no naglasak nam je ipak na jednom drugom načinu predstavljanja, tradicionalnom narativu – objašnjava Daria Domazet, ravnateljica sinjskog Muzeja Cetinske krajine.
Ne zaboravlja pohvaliti zaslužne za koncepciju novog postava, uglavnom djelatnike Muzeja Cetinske krajine, Danijelu Petričević Banović, Anđelu Vrca i Anitu Librenjak i Dariju Domazet, kao ni autore prostornog i vizualnog rješenja, dizajnera Damira Gamulina, arhitekta Antuna Sevšeka i ilustratora Petra Radovića.
Daria Domazet, prva žena Muzeja Cetinske krajine, dodaje kako je “tužna” činjenica da ljudi danas ne razaznaju pojedine pojmove, ne znaju na čemu se temelje običaji, brkaju kako je nastao identitet, zaboravljaju odakle su došli...
– Objašnjavamo im pojmove i termine koje svakodnevno koristimo, a ne znaju im pravo, izvorno značenje kao što je Vlaj. Provlačimo kroz prezentaciju tzv. Slavensku priču jer su mnogi običaji Cetinskog kraja nastali od slavenskih. Cijeli smo postav uokvirili likovnim djelima našeg umjetnika, slikara Petra Radovića. Upravo na tom poslu iskazali su se naši grafički dizajneri Damir Gamulin i Antun Sevšek koji zanimljivu priču donose na jedan nesvakidašnji način. Naš muzej koji je u biti ambijentalni, obogaćen je i zvukovima, vrlo intenzivnim, veli ravnateljica Domazet.
Muzej Cetinske krajine podijeljen je na cjeline: u prvoj se predstavlja flora i fauna; druga prati razvoj naselja kao napredak s jedne strane, a s druge ratove kao svojevrsnu dekadenciju; u trećoj je fazi prikazana bogata baština tekstila. Može se detaljno vidjeti, pratiti i naučiti kako se proizvodila i prela vuna, kako se tkalo, kako su nastajali materijali te izrađivala nošnja. Naglasak je na sinjskoj i vrličkoj nošnji koje su potpuno različite. Priča je to novom identitetu ljudi koji su na područje Cetinske krajine došli prije Osmanlija (riječ je o mješavini BiH i Mediterana), o tome čime su se bavili. Simpatičan je moto cjeline: “Od polja do stola!”, u kojoj se prikazuju alati, posude, način dobivanja brašna, vodenica i autohtona zelovska lula!
U završnoj muzealnoj cjelini ulazi se u mistični svijet Cetinske krajine, objašnjavaju se religije i običaji, a iz Muzeja se “izlazi” s hodočasnicima Gospi Sinjskoj naglašavajući što ona znači narodu Cetinskog kraja. Gospa Sinjska je poveznica zajedništva.
Nije naodmet napomenuti kako se u jednom dijelu obnovljenog sinjskog muzeja nalaze i tzv. Umjetnički odjel s radovima Sikirice, Šimunovića i Vrlića. Ukupna je površina Muzeja oko 750 metara četvornih.
– Očekujemo ponajprije da lokalno pučanstvo Cetinske krajine nauči nešto o svom kulturnom identitetu – kaže ravnateljica.
Narodni obicaji Cetinske krajine i vecine tog nepismenog i primitivnog naroda je upravo to sto nas koci u razvoju kulture i opcenito i to ne treba promovirati kao nes dobro i pozitivno.