Emocije, emocije, emocije... jedina asocijacija na Tonyja Cetinskog
koji se tijekom dva sjajna koncerta nesebično davao. Više od 40 tisuća
ljudi u zagrebačkoj je Areni tijekom dvije večeri tražilo – još. I na
Tonyjevom se licu vidjelo koliko uživa. Jer, i najvećim glazbenicima
trnci prolaze tijelom kad izađu na binu i ugledaju 20 tisuća ljudi s
rukama u zraku. Nitko nije imun na to, pa ni Tony.
– Publika me nosila, uzajamno smo si pomagali i prebrzo je prošlo.
Divno je znati da možeš podijeliti snove s toliko ljudi koji te
podržavaju i vole. Da se od sutra do kraja života više ništa važno ne
dogodi u mojoj karijeri, nema veze. Ovo me ispunilo – počeo je priču
Tony.
Za Zagrepčane kažu da su suzdržani i distancirani. Uvijek su ga,
govori, menadžeri upozoravali na Zagreb, Split, Dubrovnik i Sarajevo
kao na hladnu i tešku publiku. No upravo u tim sredinama Tony je održao
najbolje koncerte. A na upit bi li se nakon ovakva prijama složio s
time da su Zagrepčani samo – izbirljivi, spremno odgovara:
– Bih. Moja publika sigurno ne spada u hladnu i distanciranu nego, slažem se, u izbirljivu.
Osim publike bilo je suznih očiju, oznojenih dlanova i kod izvođača koji su nastupili s Tonyjem.
– Kad sam vidio sjaj u očima tih mladih ljudi, sudionika “Hrvatska
traži zvijezdu”, bilo mi je jasno koliko im znači zajednički nastup. A
meni je pak taj sjaj značio i ispunio me iznutra. Pogotovo kad se
prisjetim malog Silvija Štrukleca – kaže.
Zadovoljstvo, ponos i podrška čitala se na licima obitelji i
prijatelja. Cijela je ekipa, prisjeća se, na čelu sa suprugom Ivanom,
živjela za to, a lijepe je poruke primao i od kolega: “Uživaj, ovo je
tvoj dan!”, “Uzmi taj trenutak za sebe”... I napokon ga je dočekao.
Činjenicu da je prvi dva dana zaredom napunio Arenu nitko ne može
izbrisati. Niti joj umanjiti vrijednost.
– Dosad je uvijek nešto nedostajalo da dotaknem vrh. Moja publika,
ljudi koji su vjerovali u mene, očekivali su da će se ovo dogoditi puno
ranije – priča pjevač.
Ponosni tata Mirko Cetinski odavno je porekao davno kazane riječi: “Ako
baš nemaš nešto pametnije raditi, onda pjevaj!”. Dugo se godina šalio s
Tonyjem, govorio mu da je dobar, ali Mirko je, smijao se i isticao
Toni, još uvijek bolji.
– Nakon koncerta me nazvao i rekao: “Nadmašio si me”. A ja sam se
našalio i upitao ga: “Mogu li nakon Carrerasa i Boltona snimiti duet s
tobom, tata?”
Kao šlag na tortu lijepih događanja legla bi proslava njegova 40.
rođendana, no na taj dan, 31. svibnja, dogodit će se tek večera s
najbližima. Slavlje u dragom i intimnom krugu ljudi. Ističe kako se
sjajno osjeća u svojim godinama.
– Zapravo, mislim da se nikad nisam tako dobro osjećao. I želim da me
svaki dan do rođendana, na sav glas ispituju koliko imam godina. Da još
ovo malo mogu odgovarati “trideset i...”, a poslije nek’ me više ne
pitaju – smije se.
U oči upada i nova tetovaža na lijevom ramenu – velika, upadljiva slova P i C.
– To su inicijali moje djece: Pia i Christian – ponosno nam otkriva.
U četvrtak je održao i veliki koncert u Zadru, a samo dan poslije
krenuo je u Ljubljanu, gdje ga očekuje snimanje albuma Klasici. Riječ
je o talijanskim klasicima plus njegove dvije autorske pjesme.
Tony se nada skorom susretu s Michaelom Boltonom, pa će tom prilikom
vjerojatno od ponuđenih pjesama odabrati jednu za duet. Nada se i
zelenom svjetlu od velikog tenora Josea Carrerasa da njihov već
snimljeni duet uvrste na album.
– Ta su dva dueta velika referenca za album koji pripremamo i meni
osobno bila bi velika stvar za svjetsko tržište. Tim više što Carreras
nikad nije htio raditi duete s nekim iz pop svijeta. Sa mnom je ipak
pristao i neizmjerno sam mu zahvalan na tome – kaže.
Nikad Tony nije propustio priliku zahvaliti starijim kolegama koji su
mu pomogli u karijeri. Tako rado ističe Alku Vuicu, autoricu njegovog
hita “Ja sam zaljubljen”, Radojku Šverko koja ga je prva ugostila u
ondašnjoj “Sedmoj noći”, Zorana Škugora koji ga je davne 1991.
prepoznao.
– Škugor se još uvijek ponosi time što me prepoznao u ranijoj fazi i
vjerovao da će od mene nešto biti. I danas moj uspjeh doživljava kao
svoj i to mi je drago – kaže.
Na upit tko bi od kolega mogao ponoviti takav koncert, Tony nije puno dvojio:
– Uspjeh je napuniti Dom sportova, a kamoli Arenu. Netko će se
potruditi, uvjeren sam u to. Želim da postoji cijela fronta dobre
glazbe, a ne samo nas nekoliko. Urban, koji je po meni naša inačica U2,
s modernom bi produkcijom i dosljednošću mogao napraviti istu stvar.
Tony Cetinski: Nakon svega želim još snimiti duet s tatom
