Rat u Gazi jedna je od najvažnijih tema geopolitičkih tema zadnjih mjeseci, što je nagnalo mnoge da prodube svoje razumijevanje izraelsko-palestinskog sukoba. U potrazi za knjigama, dokumentarnim filmovima i podcastima (toplo preporučujem aktualni BBC-jev serijal "The Conflict: Israel-Gaza"!), dio znatiželjnika zagrabio je i u povijest stripa, prazneći zalihe "Palestine" Joea Sacca u knjižarama diljem svijeta.
Napisan prije više od trideset godina, upravo taj naslov smatra se prvim ozbiljnijim začetnikom ratnog reporterstva u formi stripa, kakvo je poslije pratilo i brojne druge sukobe, uključujući rat u bivšoj Jugoslaviji. Kada me prijateljica prije nekoliko tjedana pitala da joj ga posudim, poželjela sam ga i sama iznova pročitati.
Iz današnje perspektive, reminiscencije tada mladog novinara koji je subotom uvečer partijao u izraelskim urbanim središtima kao da rata nema, a već idućega jutra prelazio granicu kako bi svjedočio stradanju Palestinaca, govore i o pat-poziciji u kojoj se to područje nalazi već desetljećima. Iluzija normalnosti na pola sata od bojišnice itekako je poznata svakome tko je pratio naš rat, kao i trenutačni rat u Ukrajini. Specifičnost situacije u Gazi činjenica je da se takvo stanje održava toliko dugo da čitave generacije Palestinaca i Izraelaca ni ne znaju za život izvan permanentnog izvanrednog stanja u kojem pokušavaju izgraditi neku normalnost i smisao.
U svojim zapisima s početka devedesetih, Sacco ne bježi od svoje pozicije privilegiranog zapadnjaka s novinarskom iskaznicom i slobodom kretanja kroz punktove koji mnogima označavaju kraj njihova svijeta, baš naprotiv, on se tim temama u svojem po mnogočemu revolucionarnom stripu bavi otvoreno i samokritički. Dio njegovih zapisa odražava i svojevrsnu naivnost mladoga novinara, ali i to je dio često banalnoga pogleda na rat iz perspektive onih koji u njega dolaze po zadatku, znajući da imaju mogućnost vratiti se sigurnosti svojih domova i prije nego što zaista shvate sve povijesno-političke silnice prostora iz kojega izvještavaju.
Svoju privilegiranu poziciju Sacco je tih devedesetih ipak iskoristio za višemjesečnu prisutnost na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, u kojima je obavio više od stotinu intervjua s Palestincima i Židovima najrazličitijih socioekonomskih statusa. Rezultat je djelo koje se i danas čita kao strip-lektira, a prema najnovijim informacijama iz njegove američke nakladničke kuće, potražnja za "Palestinom" tolika je da se sada, trideset godina nakon prvog objavljivanja, neprekidno doštampavaju nova izdanja.
Kratki pogled na web-stranicu zagrebačke naklade Fibra pokazuje da je i hrvatski prijevod "Palestine" rasprodan, kao i prijevod stripa "Sigurna zona Goražde" koji je Sacco nacrtao i napisao na temelju četveromjesečnog boravka u Bosni 1995. i 1996. godine. Taj drugi roman, začet nedugo nakon "Palestine", ali prvi put objavljen tek 2000. godine, odražava i dozu zrelosti koja se može doseći samo proživljavanjem ili barem dužim neposrednim promatranjem ratne traume, i po meni je mnogo snažniji od svjetski poznate "Palestine".
Sada kada je rat u Gazi iznova skrenuo pažnju na opus ovoga autora, svakako preporučujem i njegov nepravedno zanemareni strip "Fixer: priča iz Sarajeva", kao i "Crtice iz Gaze" u kojima produbljuje svoje tumačenje povijesti tog prostora, te "Days of Destruction, Days of Revolt" u kojem zagleda u vlastito dvorište, istražujući problem siromaštva u Sjedinjenim Američkim Državama.
