Nakon što je dva puta gostovao u Zagrebu u ulozi umjetničkog voditelja slavnog britanskog ansambla Academy of St. Martin in the Fields, na pozornicu Lisinskog u subotu 11. studenog treći put dolazi slavni violinist Joshua Bell.
U ciklus Lisinski subotom američki umjetnik stiže u okviru velike turneje s orkestrom NDR Elbphilharmonie iz Hamburga s maestrom Alanom Gilbertom. Na programu su Koncert za violinu i orkestar Petra Iljiča Čajkovskog i Peta simfonija Gustava Mahlera.
Za vrijeme vožnje između Basela i Erlingena maestro Bell našao je vremena i za kratak telefonski razgovor za Večernji list.
Odmah je naglasio kako mu je drago što opet dolazi u Zagreb te kako je za našu publiku dobro što je koncert pri kraju turneje jer izvedbe su iz večeri u večer sve bolje i opuštenije. S obzirom na to da često nastupa i kao dirigent pa je tako kao solist istodobno više puta dirigirao i virtuozni Violinski koncert Čajkovskog, pitali smo ga je li mu ipak lakše s dirigentom?
Uz smijeh je odgovorio kako ga maestro Gilbert ponekad mora podsjetiti da se može opustiti i posvetiti solističkoj dionici, a ne sve vrijeme s njim dirigirati, budući da je navikao neprestano orkestru davati signale. Kao vrlo zanimljivo iskustvo naveo je i izvedbu baš tog koncerta s drugim velikim violinistom, Maksimom Vengerovim, u ulozi dirigenta. No, bez obzira na različite uloge i sastave, Bell dodaje kako ionako svu glazbu treba svirati kao da je komorna, u međusobnom razumijevanju i zajedništvu.
O opasci violinista Leopolda Auera koji je odbio svirati ovo djelo koje mu je Čajkovski posvetio proglasivši ga "nesvirljivim", Bell kaže: – Ljudi govore često u hiperbolama. Kad netko gladan kaže da bi mogao pojesti konja, ne misli doslovno. Nije to mislio ni Auer koji je za svoje učenike ipak u skladbu unio svoje intervencije i rezove. Ja to ne činim, original Čajkovskog je ipak bolji.
U Bellovu ogromnom repertoaru, Koncert Čajkovskog ima posebnu ulogu, s njim je takoreći odrastao jer ga je prvi put svirao s trinaest godina, prvi put ga je snimio s dvadeset s Clevelandskim orkestrom, a drugi put petnaest godina poslije s Berlinskom filharmonijom.
– To je djelo velike strasti i često ga sviraju vrlo agresivno, a ja uvijek nastojim naglasiti i njegove nježnije i delikatnije strane. Neke dijelove sviram kao da su baleti, a znamo da je na tom području Čajkovski također bio veliki majstor – kaže maestro Bell.
U svakom slučaju, publiku u Lisinskom očekuje prvorazredni glazbeni doživljaj jer što god i gdje god da svira, Joshua Bell glazbi pristupa kao svojoj životnoj misiji koju ovako sažima:
– Kulturu, umjetnost i glazbu danas trebamo više nego ikada prije u svojim životima, jer to znači biti čovjek. Uz svu tehnologiju i umjetnu inteligenciju malo po malo gubimo od svoje ljudskosti, a upravo se po umjetnosti, a osobito glazbi, mi ljudi razlikujemo od kompjutora. Zato uvijek ponavljam da bi glazba trebala biti u središtu svih odgojnih i obrazovnih programa.
