Knjigu "Leksikon YU mitologije" srbijanski je predsjednik Boris Tadić darovao hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću na njihovu susretu ove godine u Beogradu. A "Leksikon YU mitologije" zove se i predstava Olivera Frljića i Jasne Žmak koja je hrvatsku premijeru imala u Istarskom narodnom kazalištu u Puli upravo u vrijeme pulskog sajma knjige. Redatelj Frljić u jednosatnoj je predstavi koja se temelji na svega nekoliko rečenica koje se ponavljaju pomoću različitih inačica jugoslavenskih jezika pokazao svu jugoslavensku različitost i nepremostivost. Učinio je to pomalo bizarno kazališnim jezikom "cipelareći" nedodirljive idole jugoslavenskog kulturnog prostora poput Milene Dravić, Sonje Savić, Borisa Dvornika, Bate Živojinovića, Emira Kusturice, Lepe Brene...
Jedini koji je uvjetno rečeno bolje prošao u Frljićevu okrutnom eksperimentu je Bekim Fehmiu, glumac koji je izabrao šutnju umjesto pozornice, te u starijoj životnoj dobi počinio samoubojstvo. Iako u predstavi svira grupa Foltin, "Leksikon" nije mjuzikl, a još je manje nostalgična šetnjica po nečijim privatnim sjećanjima. Frljić uz pomoć glumaca kojima su temeljito stradale glasnice pa svi zvuče promuklo poput Nadana Vidoševića ironizira sam pojam nostalgije i povijesnih mitova uz pomoć otrova koji se čuva u malim bočicama, trača koji je jači od svih, pa i temeljnih moralnih obzira.
