"Bajadera" Ludwiga Minkusa jedan je od najslavnijih bijelih baleta, raskošan i rasplesan. Slijedi slavnu tradiciju klasičnog žanra i strogo zadane forme. Uz “Labuđe jezero” to je balet zbog kojeg malene djevojčice požele navući baletne papučice. Novu, ali zapravo staru “Bajaderu”, izveo je u subotu navečer Balet HNK Zagreb, u koreografiji i režiji Vasilija Medvedeva. Gost iz Rusije “Bajaderu” je koreografirao prema izvorniku Mariusa Petipaa, koji je taj balet sa skladateljem stvorio davne 1877. godine, a ansambl Baleta izveo ga je uz orkestar HNK kojim je dirigirao Ivan Josip Skender.
“Bajadera” je jedan od vizualno najraskošnijih klasičnih baleta, jer njegova se priča događa u egzotičnoj Indiji i u njemu su dopuštena pretjerivanja svih vrsta. To je balet koji obično bliješti bojama (često i balansira na rubu kiča, ali i pada preko tog ruba), jer raskošan sjaj mističnog hrama i radžine palače mora biti protuteža eteričnom trećem činu koji se događa u svijetu sjena.
U Zagrebu smo ovu priču o nesretnoj plesačici koja zabranjenu ljubav plaća životom vidjeli u pomalo “ugašenim tonovima”. Balet koji traje tri sata, nakon prilično nesigurnog početka raste prema kraju, a vrhunac doseže u zadnjem, mističnom trećem činu oko kojega se posebno potrudio cijeli ansambl. Upravo ovdje do najvećeg izražaja dolaze kostimi Doris Krstić, a svijet mrtvih scenografski je Dinka Jeričević riješila sasvim minimalistički i mnogo uspješnije od ostalih slika. U tom trećem činu, u ulozi Zlatnog idola, vidjeli smo i nenadmašnog Tomislava Petranovića, uz Edinu Pličanić najveću zvijezdu zagrebačkog Baleta.
Edina Pličanić plesala je zahtjevnu naslovnu ulogu, a partner joj je bio Guilherme Gameiro Alves. Treći vrh ljubavnog trokuta – radžinu kćer plesala je Natalia Horsnell.
Bojana, cini se da nemate pojma o cemu pisete, glavno da je niz dlaku Vrgoc...