Sinoć je u Zagrebu, u 91. godini života, preminuo Branko Polić, dugogodišnji legendarni urednik i suradnik Trećeg programa Hrvatskog radija.
Rođen je 24. travnja 1924. godine u Zagrebu. Školovanje mu je prekinuo Drugi svjetski rat. S obitelji je pred ustaškim progonom Židova izbjegao u Kraljevicu, a nakon internacije u talijanskom logoru na otoku Rabu otišao je u partizane. Godine 1945. ubrzano svladava gradivo za osmi razred klasične gimnazije, a zatim studira na Sorbonni gdje stječe diplomu profesora francuskog jezika. Nakon povratka, 1948. godine, nastavlja studij engleskog jezika i diplomira na zagrebačkom Filozofskom fakultetu u "rekordnom roku" 1950. godine.
Ubrzo je primljen u kulturnu redakciju Radio Zagreba gdje je ubrzo postao kritičar u glazbenom programu, a potom urednik muzičko-govorne redakcije (1956-1964). Nakon osnutka Trećeg programa, postaje njegov urednik i komentator sve do umirovljenja (1985), a suradnju je nastavio sve do 2012. godine, kada je snimio posljednje razgovore s velikim hrvatskim glazbenim umjetnicima.
Autor je stotina razgovora s glazbenicima i nekoliko tisuća emisija o glazbi i glazbenicima za koje je građu prikupljao i na mnogim putovanjima. Članci, rasprave, prikazi, eseji, kritike i prijevodi Branka Polića razasuti su po domaćim i inozemnim časopisima, novinama, leksikonima i zbornicima.
Dragocjena sjećanja objavio je kod izdavačke kuće Durieux u četiri autobigorafske knjige (Vjetrenjasta klepsidra, 2004., Imao sam sreće, 2006., Pariz u srcu studenta, 2008., Na pragu budućnosti, 2010.) te u knjigama 1000 glazbenih anegdota, 2012. i Pregršt glazbenih anegdota, 2013. godine.
Branko Polić bio je i vrlo vrijedan i aktivan član Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger, a posljednjih dvadeset godina osobito kao urednik časopisa Novi omanut koji donosi vrijedne priloge domaćih i inozemnih autora o židovskoj povijesti i kulturi.
