Na zgradi HNK Zagreb izvješena je crna zastava. Središnja nacionalna kazališna kuća oprašta se od Štefana Furijana, velikog baletnog umjetnika, čovjeka koji je svojim ulogama obilježio zlatno doba zagrebačkog Baleta tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća.
HNK Zagreb je na svojoj stranicio objavio:
" Napustio nas je Štefan Furijan (Varaždin, 6. srpnja 1942. – Zagreb, 25. veljače 2022.), dugogodišnji istaknuti član Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.Rođen 1942. godine u Varaždinu, školovanje je započeo 1949. godine u Ljubljani. Od najranijeg djetinjstva zahvaljujući majci, opernoj pjevačici, i ocu, dramskome i filmskom glumcu, Štefan je upoznao kazalište, koje ubrzo postaje njegovim životnim opredjeljenjem.
Godine 1955. upisuje Srednju baletnu školu koju vodi Gissela Bavničar u Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani, a u kojoj djeluju poznati baletni pedagozi Lidia Wisiak, Lidija Murašova i Slavko Eržen. Štefan je već nakon završenoga trećeg razreda, angažiran u baletni zbor Slovenskoga narodnog gledališča, koji su vodili Pia i Pino Mlakar. Nakon osmogodišnjeg angažmana u Slovenskome narodnom gledališču u Ljubljani, 1966. godine je angažiran u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu kao solist, gdje je ostao sve do mirovine 1991. godine.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri ostvario je mnoge značajne baletne uloge unutar repertoara Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta, bio je: Mirko, Đavo (F. Lhotka Đavo u selu), Princ (P. I. Čajkovski Trnoružica, Labuđe jezero i Orašar), Grof Albrecht (A. Adam Giselle), Momk (K. Baranović Licitarsko srce), Carević (I. Stravinski Žar ptica), Mandarin (Béla Bartók Čudesni mandarin), Romeo (S. Prokofjev Romeo i Julija), Ratnik, Tancredo (Rafaello de Banfield Dvoboj), Othello, Cassio (Boris Blacher Othello), Petruška (I. Stravinski Petruška), Šut, Maćeha (S. Prokofjev Pepeljuga), Don José (G. Bizet — R. Ščedrin Carmen), Colas (Ferdinand Hérold Vragolasta djevojka), D'Artagnan (Georges Delerue Tri mušketira), Vaclav (L. Delibes Coppélia), Putnik (G. Mahler Pjesme ljubavi i smrti), Štijef (B. Papandopulo Kraljevo). Nastupao je s mnogim našim poznatim balerinama, kao na primjer Vesnom Butorac Blaće, Đurđom Ludvig, Ivankom Žunac, Marinom Kraus, Majom Srbljenović Turcu, Almirom Osmanović, Irenom Pasarić, Lydiom Milom... S Baletom Hrvatskoga narodnog kazališta iz Zagreba i Slovenskim narodnim gledališčem iz Ljubljane gostovao je na mnogim europskim pozornicama i nekoliko puta u Americi.
Samostalno je gostovao u Trstu (R. Schumann, Leptiri, u koreografiji F. Benattija), Veneziji (I.F. Stravinski, Pulcinella, S.S. Prokofjev, Romeo i Julija, u koreografiji B. Culberg), Grazu (A.P. Borodin, Polovjecki logor, u koreografiji W. Orlikowskog) i dr. Na tim je gostovanjima nastupao sa svjetski poznatim baletnim umjetnicima, kao što su Carla Fracci, Dagmar Kessler, Rudolf Nureyev, Andre Prokowsky, Peter Breuer i dr. Štefan Furijan se vrlo uspješno bavio i pedagoškim radom; na Siciliji je 1983/84. u privatnoj baletnoj školi u Cataniji držao satove klasičnog baleta, od 1984. godine povremeno je bio pedagog baletnog ansambla Hrvatskoga narodnog kazališta i baletnog studija, a od 1985. povremeno pedagog baletnog ansambla Slovenskoga narodnog gledališča u Ljubljani i riječkoga Narodnog kazališta Ivan Zajc."
Sve su njegove uloge bile velike, bio je plesač koji se pamti ne samo zbog izuzetne tehnike, već i nevjerojatne scenske pojavnosti, plesač koji je mogao plesati doslovno sve. Oplesao je tako i glavnu mušku ulogu u baletu "Tri kavalire frajle Melanije", Borisa Papandolula, po romanu Miroslava Krleže, u koreografiji Sonje Kastl. Bilo je to 1976. godine, s Vesnom Butorac Blaće u naslovnoj uloizi, kada je upravo taj baletni naslov označio vrhunac ondašnje zlatne ere zagrebačkog Baleta, koji je tada zbog jakih muških snaga u ansamblu (plesali su tada u Zagrebu uz Furijana i Marin Turcu, Dinko Bogdanić, Juraj Mofčan i Mladen Drakulić) imao izuzetno moćan i različit reportoar.
Uz Furijana koji je uvijek plesao najzahtjevnije uloge, uloge koje ćemo zauvijek pamtiti.
