Izgubivši borbu s teškom bolesti, u Puli je u ponedjeljak preminuo Mladen Stilinović, jedan od naših najvećih konceptualnih umjetnika te istaknuto ime Nove umjetničke prakse čija se djela, među ostalim, nalaze u kolekcijama newyorške MoMA-e, pariškog Pompidou centra te londonskog Victoria and Albert Museuma.
Rođen 1947. godine u Beogradu, do sredine sedamdesetih bavio se uglavnom eksperimentalnim filmom, da bi 1975. godine s Vladom Martekom, Borisom Demurom, Željkom Jermanom, Svenom Stilinovićem i Fedorom Vučemilovićem osnovao Grupu šestorice umjetnika, u kojoj je djelovao do 1981. godine, kontinuirano premještajući svoje umjetničko djelovanje iz galerija na ulice.
Položaj marginalca
Desetljećima duhovito kritizirajući sustav financiranja i predstavljanja umjetnika, kako u socijalističkim zemljama tako i na Zapadu, Stilinović je odabrao položaj vječnog marginalca čiji su radovi, doduše mnogo kasnije, ipak ironično pronašli put prema najvećim svjetskim izložbama poput Venecijanskog bijenala.
U bogatom opusu, čiji se važan dio temeljio na kratkim zapisima i kolažima nastalima bez budžeta, od svakodnevnih, često odbačenih materijala, ostat će zapamćen Stilinovićev autoportret s novčanicom na čelu i naredbom “pjevaj!” iz 1980. godine, u svojoj jednostavnosti briljantno oštar i precizan komentar položaja umjetnika u društvu. Krajem sedamdesetih bio je jedan od osnivača radne zajednice i galerije Podroom, koja je u svojem kratkom postojanju okupljala i predstavljala brojne umjetnike koji su subvertirali tradicionalne umjetničke prakse. Od 1981. do 1991. vodio je Galeriju proširenih medija. Reagirajući na često klijentelistička kretanja u svijetu suvremene umjetnosti, 1994. godine napravio je poznati transparent “An Artist Who Cannot Speak English Is No Artist”.
Savršena dijagnoza
Razgovarajući krajem prošle godine o Stilinovićevim radovima koje su otkupili, viša kustosica MoMA-e Roxana Marcoci priznala nam je da je u toj rečenici savršeno sažeta ignorancija velikih zapadnih muzeja prema umjetnicima koji su dolazili s juga i istoka Europe, uključujući naše avangardiste koji su s velikim zakašnjenjem postali “vruća roba” na međunarodnoj sceni.
I dok su njegova djela putovala od Venecijanskog bijenala, preko galerija Pariza, Londona i New Yorka do bogatih privatnih zbirki, Mladen Stilinović ostao je velik u svojoj jednostavnosti, izlažući do kraja na ulicama ili u malim, ali za život grada važnim prostorima poput zagrebačke Močvare ili galerije Greta. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu 2012. mu je godine priredio sveobuhvatnu retrospektivnu izložbu pod nazivom “Nula iz vladanja”.
