Umro je Ladislav Galeta, renesansni umjetnik novog doba, jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika druge polovine 20. stoljeća zahvaljujući kojem je 21. stoljeće u hrvatskoj umjetnosti počelo puno prije svog nominalnog početka. Gorljivi eksperimentator, ezoterik, filmaš, multimedijalac i pedagog, Galeta je zadužio generaciju koja se morala izboriti za razumijevanje nove umjetničke prakse 60-ih i 70-ih godina. A koja otad živi u sustanarstvu s klasičnom umjetničkom praksom...
Sretni su ljubitelji umjetnosti koji su 2011. razgledali prvu, a nadamo se ne i posljednju retrospektivnu Galetinu izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti koju je predano dugo pripremao kustos Tihomir Milovac. Nije to bio običan posao, jer je brojne rukavce Galetina zanimanja za bit stvari i njihove mehanizme djelovanja i pojavnosti trebalo skupiti na jednome mjestu. Svakako mu je u tome pomogla Galetina preciznost, koja je bila srž svih njegovih eksperimenata – matematičkih i filmskih poglavito.
Ta se postmodernistička duša potrudila da 1977. s istomišljenicima u sklopu Studentskoga centra u Zagrebu osnuje Multimedijalni centar, čiji programi desetljećima uče nove i nove generacije novoj umjetnosti. Začudne instalacije prelijepe u svojoj optici, a složene po svom značenju, mnogi smatraju najintrigantnijim dijelom Galetina opusa. Filmaši pak misle da je najznačajniji dio Galetin opus eksperimentalnog filma. No sva su područja i programi o njima bili Galeti jednako važni – književnost koliko i Muzički bijenale Zagreb, Nove tendencije, festival antifilma GEFF (Genre Film Festival) i brojni drugi. Rođeni Vinkovčanin mađarskih korijena (zbog čega je osobito volio Belu Balazsa!) čak je i živio osluškujući zemlju čijoj se obradi posvetio potkraj 20. stoljeća. Zahvalni smo mu za sve to!
>>Galetin laboratorij umjetničkih čuda u Paksu
