Najbolje se stvari u današnjoj glazbi događaju zapravo izvan sfera najrazvikanijih imena. Za Kurta Vilea rijetko je tko čuo, iako 33-godišnji filadelfijski kantautor ima već četiri albuma, od toga najmanje dva vrlo cijenjena (“Childish Prodigy”, “Smoke Ring For My Halo”). Peti album “Wakin On A Pretty Daze” zvuči, kao što sam kaže, kao “dugačka omamljenost”. Pjesme od devet minuta skladno se nadovezuju jedna na drugu unatoč određenim stilskim razlikama koje ukazuju na to da je Vile svakoj pjesmi pristupao individualno. Najekstremnija je “Was All Talk” zbog ritam mašine, ali ne strši. Vrlo dobar, niskofrekventni album na kojem se mogu prepoznavati sydbarrettovski folk i neilyoungovske nezgrapna gitarska sola ima gotovo hipnotički učinak. Glavna mu je mana šta za njega trebate uvijek imati 70 minuta slobodnog vremena u komadu.
Kurt Vile nastupit će s bendom The Violators u zagrebačkoj Tvornici 20. lipnja.
