Završen je veliki projekt digitalizacije arhivskog fonda Tin Ujević na Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU. Prema riječima voditelja odsjeka prof. dr. Tomislava Sabljaka, Ujevićeva ostavština spada u najveće fondove rukopisa hrvatskih pisaca. Projekt je počeo 13. travnja 2011. godine, kada je digitalno obrađena poezija i pjesnička proza, a zatim korespondencija, prepjevi, osobni dokumenti...
Bilježnice pune ideja
– Iznimno je zanimljivo listati tridesetak bilježnica u kojima je Tin kao pravi pisac bilježio skice ideja za svoja djela, zapisivao crtice iz vremena u kojem je živio, prevodio... – opisuje Sabljak. Ujević je, naime, bio vrstan prevoditelj s nekoliko jezika: prevodio je Prousta, Whitmana... – Malo je poznato da je Sartreovu “Mučninu” preveo izravno iz originala, svakoga dana dolazio je u Društvo hrvatskih književnika, čitao knjigu i tajnici odmah iz glave diktirao prijevod. Pritom je užasno vikao, čulo ga se po čitavoj zgradi – prepričava Sabljak.
Vrijedan materijal sačuvao je i Ujevićev prijatelj Petar Bakula, u čijim su se fasciklima krile četiri neobjavljene Ujevićeve pjesme, kao i fotografije među kojima se ističe portret Tina u neobičnom odijelu iz 1947. godine.
Neobična fotografija
– Ta je fotografija nastala u jednom studiju u Ilici nakon što su se Bakula i Ujević našli na cesti. Kada je vidio kako je Tin obučen, Bakula ga je nagovorio da se odmah odu slikati! – kaže Sabljak. U ostavštini su pronađene i crtice iz privatnog života, od pisama kojima Tin Bakulu moli da mu skrati remen, popravi čizme ili donese petrolej za lampu, do čak 156 pisama vezanih uz nasljedstvo u Čileu! Tu su i zapisi iz društvenoga života u kojem su se oko Tina okupljali brojni mladi pisci, no Sabljak naglašava da je percepcija Tina Ujevića isključivo kao boema promašena i nepravedna.
– Tin je svakoga jutra odlazio u Sveučilišnu knjižnicu u kojoj je radio, pretraživao arhive... Znao je francuski, engleski, njemački, puno se bavio lingvistikom. Imao je veliko enciklopedijsko znanje koje se sigurno nije moglo steći po kavanama u kojima je uvečer volio sjediti – objašnjava Sabljak. Fragmenti života našeg velikog pisca uskoro bi trebali postati besplatno dostupni čitateljima.
– Projekt je u kasnio zbog uskraćivanja financijskih sredstava od Ministarstva kulture. Tek kada nam je knjižnica Akademije ustupila skener, arhivist Odsjeka Željko Trbušić u suradnji s djelatnicama Anom Batinić i Tatjanom Skendrović napokon je završio digitalizaciju. Od 2011. do kraja 2017. godine skenirana su 10.424 dokumenta i time je ispunjen cilj zaštite gradiva ovog fonda od propadanja i nastavlja se dopuna metapodataka te očekuje objava u digitalnom repozitoriju HAZU – najavljuje Sabljak.
