Velimir Visković upisao je prve pobjedničke bodove u prvome krugu burne javne rasprave o stanju u našoj najvećoj "tvornici enciklopedija", Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža"! Upravo je Visković, ugledni književni kritičar i leksikograf, predsjednik Hrvatskoga društva pisaca i glavni urednik Hrvatske književne enciklopedije u nastajanju, prije mjesec dana prvi iznio u javnost ono o čemu se u vezi s LZ-om u upućenijim krugovima već dugo šuška.
Nakon što je sindikalna organizacija svojim kanalima pokušavala riješiti probleme zaposlenih u toj kući, Viskovićevo oglašavanje kao autoritativnoga stručnjaka, njegovo otvoreno pismo premijeru Sanaderu i uključivanje svih medija u "slučaj Leks" dodalo je novu, javnošću poduprtu energiju potrebnu za sređivanje stanja u ustanovi od posebnoga značenja za hrvatsku kulturu, instituciji koju, nije zgorega podsjetiti, glavninom financiraju hrvatski porezni obveznici.
Ravnatelj LZ-a Vlaho Bogišić i glavni ravnatelj Tomislav Ladan glavne su mete optužaba. Sindikat ih "tereti" za šikaniranje dobroga dijela zaposlenih, od čistačica i službenica do lektora i urednika, za ničim utemeljene prijetnje otkazima, za neopravdane tvrdnje da su posrijedi uglavnom neradnici, a na dušu ravnatelja stavljaju se čak i mutne financije. Borba za zaposlenička prava, prema odluci vijeća od 26. travnja, nastavit će se nakon 10-dnevnoga "bonusa" i bit će usmjerena prema središnjici sindikalnoga organiziranja u znanosti i prema mjerodavnom Ministarstvu znanosti.
Uz naznake da će se u LZ-u početi rješavati problemi koji se dotiču temeljnih ljudskih prava, tj. prava na (mobingom neometan) rad, za hrvatsku je kulturu još važnija činjenica da je Visković svojim javnim istupom, spašavajući enciklopedijski projekt koji bi trebao biti svojevrsna kruna njegova leksikografskog opusa, izborio opstanak kapitalne edicije kakva upravo goruće nedostaje i u dosadašnjoj ponudi Leksikografskoga zavoda i u cijeloj postojećoj biblioteci izdanja posvećenih hrvatskoj književnosti.
Naime, gotovo u isto vrijeme kad je Znanstveno vijeće LZ-a (još 30. listopada 2001.) odobrilo izradu Hrvatske književne enciklopedije, počela su i oštra neslaganja glavnog urednika s glavnim ravnateljem T. Ladanom o koncepciji izdanja i rokovima za dovršenje, premda bez suglasnosti glavnoga ravnatelja Znanstveno vijeće ne bi ni moglo odobriti početak rada na projektu. Dakle, u pomalo paradoksalnom suglasju-nesuglasju (Viskovićev elaborat inicijalno je predlagao da trosveščana enciklopedija ima između 200 i 240 tisuća redaka, a Ladan se zauzimao za jednosveščani leksikon sa 220 tisuća redaka), urednička i suradnička ekipa Hrvatske književne enciklopedije (koju čine sva prva imena naše književne znanosti, historiografije i kritike) krenula je na posao.
Dosad je obavljeno više od 70 posto redakcijskih zadataka. No, glavni je ravnatelj i dalje nezadovoljan brzinom i kakvoćom rada. Ne slaže se ni s Viskovićevim nastojanjima da u nas prva književna enciklopedija bude u pravom smislu pionirsko izdanje u kojem će se zrcaliti najnoviji dosezi književne struke, a ne tek "prežvakavanje" natuknica iz postojećih enciklopedijskih ili leksikonskih edicija. Ladan je čak javno izlanuo i rečenicu nedostojnu književnoga znalca: "Pa što se to danas ima novo reći o Gunduliću?!" Apsurdna opstrukcija jednog od najambicioznijih i najvažnijih projekata kuće iz redova njezina čelnoga dvojca nastavlja se i prijetnjama smjenom glavnog urednika ako ne dovrši rad do kraja 2007., opterećivanjem urednika i redaktora poslovima na drugim projektima, raspoređivanjem administrativnoga osoblja na druge zadatke i sličnim teško (osim profesionalnom zavišću) protumačivim postupcima.
Nakon što je pukla javna bruka i nakon poziva predsjednika Vlade Ive Sanadera da se unutar kuće postigne dogovor, 24. travnja Ravnateljstvo Leksikografskog zavoda (u kojem su uz T. Ladana, Nikola Batušić, Mladen Klemenčić, Nikša Lučić i Mirjana Mataija) raspravljalo je o problemima u vezi s izradom Hrvatske književne enciklopedije. Zaključci u dobroj mjeri slijede prijedloge koje je za rješenje krize ponudio Visković. Najvažnije, prihvaćeno je da "mijenjanje koncepcije ne dolazi u obzir". Ravnateljstvo se složilo i da grafički izgled enciklopedije mora slijediti njezino značenje: odbačen je prijedlog glavnog ravnatelja da se enciklopedija tiska sitnim pismom koje bi je činilo gotovo nečitljivom.
Enciklopedija će imati oko 2000 stranica pa će se tiskati u više svezaka (u dva ili u tri). Prihvaćeno je i da se uži redakcijski tim ne premješta, a redaktori ne opterećuju drugim poslovima. Dovršenje tekstova očekuje se do kraja ove (najdalje do travnja iduće) godine, a predstavljanje enciklopedije na Interliberu u jesen 2008. Hoće li to biti i prava prigoda za konačnu pomirbu posvađenih hrvatskih leksikografa?
Miljenko Jergović “kolateralna žrtva”
Dok Velimir Visković može biti posve zadovoljan ishodom prve runde “slučaja Leks”, donedavni član Hrvatskoga društva pisaca, jedan od najboljih hrvatskih književnika srednjega naraštaja Miljenko Jergović, iznenada se ukazuje kao “kolateralna žrtva” sukoba u najvećoj hrvatskoj leksikografskoj kući. Što povezuje Jergovićevu ostavku na članstvo u HDP-u s javnom polemikom o stanju u LZ-u koju je pokrenuo upravo V. Visković, predsjednik te književničke udruge od njezina osnutka prije četiri godine? Na prvi pogled “tajne veze” nema. Jergovićevo javno na sva zvona razglašeno istupanje iz HDP-a naizgled je opravdano načelnim razlozima, Jer, tumači Jergović, “daljnji ostanak u tom društvu bio bi u suprotnosti s njegovim stavom i odnosom prema hrvatskoj književnosti i književnosti uopće”. Što li ga je to tako poljuljalo u vjernosti udruzi kojoj se od početka pridružio (doduše, uz moralno, profesionalno, pa i svjetonazorno dvojbenu odluku da istodobno ostane i član Društva hrvatskih književnika) i koja je podosta učinila na njegovoj promociji? Daleko od visokonačelnih povoda, Jergović je tim potezom samo iskazao rođačku odanost svom – šurjaku! A šurjak je Vlaho Bogišić, ravnatelj LZ-a, koji je, uz Tomislava Ladana, glavnoga ravnatelja, i glavna meta zapodjenutih rasprava o Leksu!
