Knežev dvor kakav je bio u utorak navečer rijetko se viđa. U prostor u kojem koncerte sluša tristotinjak ljudi, na temperaturi višoj od 30 stupnjeva i uz nesnosnu vlagu u zraku, naguralo se – procijenio je organizator – oko 750 ljudi.
Poznati u publici
Stariji Dubrovčani tvrde da je prije desetak ili dvadesetak godina u njemu na velikim koncertima znalo biti i 900 ljudi, ali tada se sjedilo i iza glazbenika, na samoj sceni. Ovako je bilo prepuno gledalište i stubište, djeca posvuda po podu, publika je doslovno visjela s balkona – sve kako bi prisustvovala glazbenom čudu zvanom Šulić i Hauser.
U publici mnogi poznati: ministar Jandroković, Dubravka Šuica, Lynn Montgomery, Đurđa Adlešič, Jagoda Buić, Ljubiša Samardžić sa suprugom, Asim Kurjak, Antun Maračić, Perica Martinović, Janica Kostelić (kod nje je džentlmenskom gestom završio Hauserov buket) u pratnji bratove djevojke Elin Arnasdottir... Došao je i Goran Ivanišević, sa suprugom i šogoricom, ali i nestao nakon stanke. Očito ih je zgranulo to što za njih nije bilo mjesta u prvom redu. Da su samo malo pogledali oko sebe shvatili bi da ravnatelj Igara Ivica Prlender, zajedno s glazbenim ravnateljem Ivicom Repušićem, sjedi na kamenom postolju spomenika Miha Pracata.
Nije to bila noć za taštinu, već noć u slavu novih glazbenih zvijezda, ne samo na našem, već i na svjetskom nebu. Glazbeni čistunci mogu prigovarati zbog ozračja te noći u Kneževu dvoru, svetom simbolu najboljih izvedbi klasične glazbe. Uzbuđenje, iščekivanje, pa i reakcije publike bile su sličnije atmosferi rock-koncerta, ali tko je htio slušati, imao je što i čuti. Zagrebački solisti bili su sjajni, na razini koncerta koji su održali večer prije, kada su svojim glazbalima stvorili idealan okvir za velikog Romera. Energiju kojom su parirali zvijezdama večeri možda su ponajbolje pokazali u Sambi brevis Ive Josipovića. S njima na sceni Luka Šulić i Stjepan Hauser briljirali su u "Violoncellas, vibrez!" Giovannija Solime, skladbi mudro odabranoj za taj koncert jer traži upravo onu količinu sviračke energije na koju je navikla publika koja ih sluša kada ne sviraju klasiku.
Novi ‘ljubitelji’ klasike
No njihovo pravo glazbeno umijeće najbolje se vidjelo u dionicama koje su izveli svaki posebno sa Solistima: Hauser u emotivnoj izvedbi Blochove Molitve za violončelo i gudače i Šulić u minucioznom Nocturnu za violončelo i gudače Petra Iljiča Čajkovskog.
Glazbenim se znalcima kosa dizala na glavi od onih koji su prvi put bili na koncertu klasične glazbe, a takvih je u publici bilo barem pedeset posto, te je iritantno pljeskanje između stavaka bilo doista gromoglasno.
Oni su na svoje došli u bisevima, kada su Šulić i Hauser izveli svoje tri obrade (M. Jackson, Gunsi i U2), razloge za ludilo trenutačno stvoreno oko njih. No, ako netko od njihovih novih ljubitelja, nakon što su prvi put čuli Vivaldija ili Čajkovskog, još koji put posluša klasiku, misija je izvršena. I to maestralno. Šulić je glazbenik ekstra klase, a Hauser atomska energija. Zajedno, 2Cellos su na najboljem putu da pokore svijet.
\"Šulić je glazbenik ekstra klase, a Hauser atomska energija.\" je,tak je!bravo dečki!