Željezo se kuje dok je vruće. Ništa mudro za zaključiti, ali vrlo primjenjivo na najnoviju diskografsku suradnju jednoga od prvaka domaće rock-scene Damira Urbana i novog superstara, pa i na međunarodnoj razini, čelista Stjepana Hausera.
Energično i začudno
Za početak, spoj Urbanova glasa, odlično snimljenog i procijeđenog kroz “tehniku” (kakvog smo ga često čuli i u njegovu prirodnom, rokerskom okruženju) te Hauserova čela na stereoidima zvuči vrlo energično i začudno. To se već dalo vidjeti na nastupnom singlu “Black Tattoo”.
No, u kojoj je mjeri širina albuma donijela više od pokazanoga u prvoj pjesmi? U najboljem slučaju dobili smo relativno jednako zanimljive nove verzije urban(ov)ih evergreena “Moja voda”, “Mala truba” i “Astronaut”.
Hauserovi aranžmanski zahvati uvijek sadrže nekoliko slojeva, no, ako vas pjesme ne povuku duboko u sebe, što će se vjerojatno ponajprije događati s primarno Urbanovim fanovima željnima da stare pjesme čuju u novom ruhu, počinje prevladavati dojam ponavljanja istog obrasca. Zato je kvalitetan iskorak napravljen uvođenjem klavira u dvije pjesme ("Kornjača” je jedna od boljih).
Više kolorita
Da se imalo više vremena, da se nije išlo za što ranijim izlaskom kako bi se uskočilo u vlak pompe koja trenutačno vlada oko Hausera i njegova kompanjona Šulića (stalno umalo da napišem Haustor i Štulić, zamislite tu suradnju), možda se moglo unijeti još kolorita drugih instrumenata, a da se ne iznevjeri osnova ovoga dvojca. Program pjesama, osim Urbanovih, također djeluje malo ad hoc: Runjićeva “Ostavljam te samu” još nekako te uvodni i završni instrumentali, ali kome treba baš diskografski zapis “Everybody Hurts”?
Unatoč rokerskom ruhu, ovo nije album za rock-publiku, a nije ni za klasičare. Dakle, tipičan cross-over projekt. Što znači da bi mogao imati više poklonika od zbroja rokera i klasičara.
..ma, Hauser je Talent i Svitska-Marka ,..a ovi oko njega se tribnaju \"malo-potruditi\"..!!