Na sutrašnjem koncertu Rogera Watersa, pred rasprodanom zagrebačkom Arenom, pjesmu “Another Brick In The Wall” zapjevat će djeca iz zagrebačkog dječjeg doma “A. G. Matoš”. U svakom gradu u kojem Roger gostuje pjesmu “Another Brick In The Wall” izvodi sa zborom od 15-ak djece iz tog grada. Organizator zagrebačkog koncerta Lupa promocija, zbog dugogodišnjeg prijateljstva s dječjim domom A. G. Matoša, pozvao je upravo njih.
Matija, Josipa, Tomislav, Željka, Žana, Renata i ostali početkom ožujka počeli su uvježbavati 32 godine star refren. Njihova voditeljica Terezija Purić pomogla im je uvježbati koreografiju, pjesmu i jezik. Prenijela im je i svoju ljubav prema Pink Floydima. Mnogi od njih, naime, nisu donedavno ni čuli za glasoviti bend.
– Svjesni smo da smo dio nečega velikoga, ali još ne znamo koliko je to veliko – kaže Tomislav.
– Uzbuđena sam već sada, ali dok u Areni ne stanemo na pozornicu s Rogerom, nećemo biti svjesni što to zapravo jest – dodaje Josipa.
– Waters je bio u Pink Floydima, bendu koji se raspao oko ‘85. Bio je tekstopisac, svirač bas-gitare, a od kada su se raspali radi sam – iznenađuje Matija.
Floydi su “skroz u redu”
Njihove su reakcije na pjesmu koja desetljećima predstavlja himnu buntovnim školarcima diljem svijeta različite. Jedan si je pustio pjesmu na internetu i zaključio da je “skroz u redu”. Drugoj djevojci nije jasno čemu se buniti protiv obrazovanja kad se učiti ionako mora. Trećoj je pjesma odlična, a njezin joj je glazbeni ukus potvrdila mama.
– Bila je bila oduševljena što sam dio tog projekta. Njezina je generacija to slušala – govori Josipa.
Djeca koja će večeras nastupiti s Watersom stara su od 12 do 18 godina. Rado odlaze na rock-koncerte, a najveća faca ipak im je Eminem. Baš kao sutra s Watersom, rado bi jednom na pozornicu i s domaćim izvođačima. Najveća fora su im Tony, Hladno pivo, Parni valjak i Prljavo kazalište.
– Vježbe nam nisu teško pale. Dobili smo snimku jedne probe i jednog koncerta i po tome smo vježbali i izvježbali svoj mali nastup. Vježbali smo više djece, ako netko otpadne, da uvijek imamo dovoljan broj – govori Terezija Purić. Nažalost, jedan od njih dan prije koncerta igrao je nogomet. Stajao na golu i slomio ruku. Večeras neće nastupati, ali s kolegama je odradio i sinoćnju probu. Iako mu se na licu vidjela tuga, stoički je podnio ispadanje. Samo u početku, priznaju, bilo je problema s uvježbavanjem. Trebalo je vremena da nestane galama, zbrka, da se uhodaju. Kasnije su se svi uživjeli u to. Teško si mogu predočiti punu Arenu. Već pri pomisli na to, javljaju se leptirići u trbuhu.
– Nikad nisam bio pred tolikom gomilom ljudi – govori Matija.
– Ja sam bila na nekim koncertima. Kad gledaš odozdola sve je super, a sada se pokušavam zamisliti gore. I teško je – dodaje Josipa.
Dan uoči nastupa, trema se ne osjeća. Puno sviraju, često nastupaju pa im dodir s publikom nije nepoznat.
Vjerojatno će trema “proraditi” kad vide 20 tisuća ljudi u Areni, kad danas u 17 sati upoznaju samog Watersa, Nakon generalne probe slikat će se i družiti s Watersom.
Sviraju u bendu
I dok se dogovara sastanak u 15, kako bi i prije 17 sati bili u Areni, čuje se pitanje: “To znači da sutra ne idemo u školu?”
Svi oni aktivno sudjeluju u glazbenim aktivnostima, sviraju u domskom bendu, istinski su zaljubljenici u glazbu. Rado bi nas poveli u svoje sobe i pokazali slike idola po zidovima. Ipak, ne misle da će im ovaj nastup širom otvoriti vrata “showbizza”. Uzbuđeniji su od njih roditelji, profesori u školi, koji su upravo uz glazbu Pink Floyda odrastali.
– Donesi mi ulaznicu i imat ćeš peticu iz hrvatskog – našalila se profesorica jednog od njih.
– Svi bi naši profesori voljeli otići na taj koncert. To je glazba njihove mladosti – smiju se dok govore.
– U početku su bili malo uplašeni i pitali se zašto pjesma na engleskom, no vrlo brzo su se snašli. Bliži su im naši pjevači, naša glazba, ali vrlo su brzo shvatili da su dobili veliku čast i priliku te se sad bore za svoje mjesto u ekipi koja će tamo nastupiti – kaže Terezija Purić.
