U petak navečer u Klovićeve dvore vratila se Vesna Kusin, ali sada kao zagrebačka dogradonačelnica, da u galerijskom atriju otvori 32. izdanje Večeri na Griču. Istodobno su na prvi kat hrlili svi oni koji su za posljednje dane izložbe ostavili razgledanje Picassa. Sve je to uobičajeni sinkronicitet kulturnih zbivanja jednog ovećeg europskog grada, samo što ga kod nas kroje više politički i osobni nego kulturni interesi.
Da odradimo još jedan prigovor, ovaj put na adresu organizatora festivala Koncertne direkcije Zagreb: šaranje šarenim reflektorima po zidu lijepog atrija ne treba ni glazbi, ni publici, ni umjetnicima. Utoliko više što sva ta elektrika još i šumi. A sada na pohvale.
Zagrebački solisti pod vodstvom stalnog gosta na mjestu prve violine Sretena Krstića pokazali su veliku koncentraciju i sjajnu sviračku formu već u uvodnom Vivaldijevu Koncertu u g-molu za gudače (RV 15) te Avisonovu/Scarlattijevu Concertu grossu br. 3 u d-molu. Bezbolno prekoračenje preko dva stoljeća omogućio je Concerto grosso Srđana Dedića. Mladenačko djelo danas međunarodno etabliranog hrvatskog skladatelja vrlo vješto, a umjetnički dojmljivo, spaja i stilove i senzibilitete baroka i današnjice kojoj se, pak, i dalje vrlo neposredno obraća glazba Dmitrija Šostakoviča. Martina Filjak i Vedran Kocelj bili su solisti kakve se samo poželjeti može u Šostakovičevu Koncertu u c-molu za klavir, trubu i gudače. Bio je to vrlo lijep početak festivala.
