Iako su se nakon službenog otkazivanja najavljenog koncerta, planiranog za 4. kolovoza 2003. u Zagrebu na maksimirskom stadionu, nekima zlokobno podigle obrve, mogli smo, nažalost, zaključiti da se radilo o nenadanom, ali ponekad sasvim uobičajenom finišu kod organiziranja koncertnih produkcija ovakvih razmjera. Sigurno je bilo jedino da će trava na stadionu u Maksimiru opet ostati netaknuta čarima i nogama rock’n’rolla. Ponekad je potrebno vrlo malo da tijek pregovora nenadano skrene u neželjenom smjeru, ali u ovom slučaju to nije imalo previše veze s konkretnim problemima na relaciji domaćeg organizatora i inozemnog promotora. Zapravo se odmah nakon ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića moglo pretpostaviti da će doći do problema sa zagrebačkim datumom.
Kako su bili povezani beogradski i zagrebački koncerti? Budući da je beogradski nastup 2. kolovoza na Marakani otkazan zbog loših sigurnosnih uvjeta, dolazak u Zagreb bi – između koncerata Stonesa u Pragu i Berlinu – koštao previše te je iz vrlo praktičnih razloga storniran.
A hoće li Bob Dylan i Rolling Stonesi iste godine stići u Hrvatsku, bilo je pitanje koje je nekoliko godina kasnije, 2006., palilo maštu domaće javnosti sklone najavama bombastičnih gostovanja, pogotovo onih koja medijskim odjekom može nadmašiti samo dolazak pape. Nakon više od mjesec dana govorkanja, priča je bila podjednako neizvjesna: Dylan možda, Stonesi – teško. Hoćemo li biti ikakve sreće glede dolaska najznačajnijih protagonista šezdesetih, tek se trebalo vidjeti. Prve glasine o mogućem gostovanju u Zagrebu pojavile su se odmah nakon početka američke turneje “A Bigger Bang”, kada su krenuli pregovori s europskim menadžerima i postavljanja plana turneje za iduće ljeto.
Naime, datume za koncerte u Zagrebu, Beogradu i Sankt-Peterburgu od menadžmenta Stonesa “kupio” je austrijski promotor, koji je sada čekao najbolju ponudu drugih lokalnih organizatora. Stoga se nije znalo tko će organizirati koncert, gdje će biti, ali su se svi nadali da će ga biti i da će na njemu puno zaraditi. Objavljivanje bilo kakvih preliminarnih vijesti o planiranim koncertima često je bila lutrija nimalo sigurnija od pogađanja rezultata neodigrane utakmice.
Još jedan problem bila je tzv. preprodaja koncerata, koje izvorno kupuju strane agencije i poslije ih za paprene cijene nude drugim državama i tamošnjim promotorima. A prije nego što je potpisan ugovor i plaćena prva rata iznosa, teško je bilo ozbiljnije govoriti o vjerojatnosti održavanja koncerta.
Planirani beogradski datum Stonesa uskoro je definitivno bio prekrižen na službenim web-stranicama grupe i premješten u Pariz kao drugi tamošnji stadionski nastup 2. srpnja. Budući da je tih dana u francuskom Lyonu dodan još jedan termin, a otkazana Atena s kojom se također odugovlačilo, pitanje je bilo koliko dugo će trebati čekati da “odzvoni” i datumu planiranog zagrebačkog nastupa – 7. srpnja – koji je još bio upisan na webu Rolling Stonesa.
Iako su neke izmjene bile moguće, pažljivo isplanirana ruta turneje morala je biti potvrđena nekoliko mjeseci prije dolaska u Europu, a datum otvorenja turneje 27. svibnja u Barceloni bio sve je bliži. Nastup Stonesa te se godine nudio se za 2,5 milijuna eura. I onda je nakon nekoliko mjeseci poluslužbenih vijesti i neslužbenih spekulacija, tiskovnom konferencijom napokon službeno potvrđeno gostovanje Rolling Stonesa na maksimirskom stadionu 5. srpnja 2006., u organizaciji zagrebačke Koncertne direkcije. Bilo je objavljeno baš sve, od cijena ulaznica i broja kamiona do tona opreme.
No, nema biznisa do šoubiznisa, stara je izreka koja svoju potvrdu morala doživjeti i u slučaju “najvećeg cirkusa” unutar rock-glazbe. Iznenada odgođen početak turneje u Barceloni 27. svibnja i to zbog Richardsove ozljede zadobivene padom s drveta na Novom Zelandu, novi polazak planiran za početak srpnja, te premještanje datuma prvih, ranije dogovorenih 15 koncerata za rujan, vjerojatno je donijelo brojne logističke probleme glomaznoj mašineriji koja se po kontinentima kreće kao dva-tri poduzeća, s desecima kamiona, zrakoplova i nekoliko stotina članova osoblja. Ako je izmjena rasporeda i traženje novih termina po europskim stadionima bila dovoljno zahtjevna operacija, za domaću publiku i organizatore stvari su bile još kompliciranije.
Na kraju je glavna vijest opet bila da Stonesi ni te godine neće stići u Zagreb. Nakon napokon usuglašenog termina i početka prodaje ulaznica, vijest o Richardsovu brzom “silasku s grane” i kasnija mala operacija glave, zainteresiranima u Hrvatskoj donijela je puno veće probleme od evolucijske potrebe da se zabava i piće malo smanje nakon navršene 62. godine života gitarističke rock-ikone. Stalno punjenje domaćih medija vijestima o navodnim neslaganjima između menadžmenta Stonesa, domaćeg promotora i spekulacije o financijskoj pozadini gostovanja, Richardsovim padom s grane palme dobile su dobar “palmin list” koji obično skriva poslovne transakcije ovakve vrste.
Iako su bili jedini koji su europske turneje mogli održavati u vrijeme nogometnih prvenstava 1998., 1990. i 1982., te 2006. nijedan koncert turneje nije bio rasprodan i ulaznice su se još uvijek mogle kupiti. Marljivi financijaši kakvi su generalni organizator Michael Cohl i stalni financijski savjetnik Rolling Stonesa princ Rupert Loewenstein teško da bi previdjeli takvu sitnicu pa je pomicanje termina početka europske turneje iza nogometnog prvenstva, namjerno ili ne, bio najlakši manevar u pokušaju da se ulaznice ipak rasprodaju do rujna, kada više neće biti nogometne konkurencije. Dakako, pri tome je najlakše bilo potražiti pomoć i alibi nestašnog, simpatičnog i medijima omiljenog Keitha Richardsa.
Podatak koliko domaći mediji znaju biti tvrdoglavi i reklamirati gostovanja najvećih zvijezda, dok im po klubovima nezamijećeno dolaze i odlaze neka od najzanimljivijih imena svjetske rock-scene, vidio se i po tretmanu pregovora sa Stonesima, koje su, nakon propalih prošlih pokušaja, neki organizatori pokušali dovesti i 2007. No, nije bilo treće sreće, Stonesi na kraju definitivno nisu došli u Zagreb, usprkos činjenici da je dan prije proglašenja datuma nastavka europske turneje diskografski zastupnik Stonesa u Hrvatskoj, Dallas Records, dobio službeni papir od Virgin Recordsa na kojemu je 8. srpnja bio upisan Maksimir u Zagrebu.
Nekoliko dana poslije sve je palo u vodu. Problemi s domaćim organizatorom – revizijom u Koncertnoj direkciji i sumnjivim poslovanjem, te lošom lanjskom pretprodajom ulaznica izazvanom aferama u Koncertnoj – doveli su do toga da su Mick Jagger i društvo odlučili odraditi neke lani odgođene nastupe, ali ne i zagrebački. Čak je i predstavnik austrijske tvrtke Rock & More, “vlasnik” datuma za ovaj dio Europe, rekao da nema adekvatne partnere u Zagrebu s kojima bi mogao kvalitetno odraditi koncerte.
Iako su se neki nadali, ni četverodnevna stanka u rasporedu turneje ostavljena između koncerata u Budvi (9.7.) i Beogradu (14.7.) nije bila tu zbog pregovora o Zagrebu, već zato što su članovi grupe letjeli u London na privatnu zabavu. Postojali su uhodani kanali kojima se dolazilo do kupnje koncerta Stonesa, ali na kraju nitko od domaćih organizatora nije pristao na ponuđenu ovogodišnju cijenu pa se optimistično najavljena sapunica s dolaskom Stonesa u Zagreb na koncu pretvorila u mučninu za sve uključene.
(Hrvoje Horvat)
