Ulaznice za spektakularni koncert Zdravka Čolića koji 8. ožujka pjeva u
novosagrađenoj zagrebačkoj Areni već su odavno razgrabljene. To i nije
čudno, jer riječ je o pjevaču s najmoćnijom vojskom obožavatelja na
ovim prostorima, raspjevanom šarmeru koji svojim glasom i stasom mami
uzdahe čak triju generacija žena. Čolićevi suradnici smatraju kako bi
bilo pravo čudo da nije toliko popularan te njegov fenomen smatraju
sasvim logičnom pojavom.
Gay trač kratkog vijeka
– Zdravko je sjajan tip. Pisao sam za njega i držim ga prijateljem, a
to je kod mene prava rijetkost. On spada među rijetke časne tipove –
kaže Arsen Dedić. Puna usta hvale za Čolića ima i Ranko Boban koji ga
smatra najvećim profesionalcem s kojim je ikada radio.
– Puno smo surađivali. Među ostalim, posebno sam za njega napisao i hit
“Glavo luda”. On je veliki čovjek i prijatelj. Cijeli život posvetio je
svom poslu – zaključuje Boban.
Insajderi pričaju da je Čolić vješto vodio svoju karijeru. Nikad se
nije pojavljivao bez razloga, nikad nije bio gost ni na čijem koncertu
niti je ikada dopustio da ga fotoreporteri snime s djevojkom. Zbog toga
se svojedobno počelo šuškati da je gay. No, taj trač nije dugo opstao,
jer on je pravi macho, magnet za žene.
Imao je Čola tri velike ljubavi među kojima je bila i Riječanka
Elizabeta, tadašnja pratilja miss Jugoslavije. Ipak, unatoč iznimnoj
popularnosti, svoju je privatnost uspio skriti od javnosti. Ako bi u
hotelu imao sastanak s novinarima ili se družio s kolegama
glazbenicima, čim bi došlo vrijeme ručka, povukao bi se u sobu, i tako,
daleko od fotoreportera, provodio vrijeme sa svojom djevojkom.
– Čolić je perfekcionist, uvijek je znao birati najjača autorska imena,
najbolji razglas. A pazio je i na svoju liniju. Dok bi drugi spavali,
on je trčao. I nikad nije pjevao po rupama – otkriva nam hrvatska
menadžerska legenda Vladimir Mihaljek Miha.
– Čolića svi hvale i vole, pa hvalim ga i ja, što ne bih kad je on broj
jedan. Uvijek smo surađivali bez ikakva opterećenja. Niti je on mene
ikad molio da mu pišem pjesme niti sam ja njega molio da pjeva moje
pjesme – kaže Zdravkov sugrađanin, suradnik i prijatelj, Sarajlija
Kemal Monteno.
Zdravko Čolić (u
sredini) ostao je u Korni grupi tek šest mjeseci
– Neki izvođači kao da imaju neku svetačku aureolu. I Čolić je na neki
način tako označen. S druge strane, nije tipičan Bosanac, ima europske
manire. Usto, biti visok, lijep... To su atributi koje ženski svijet
voli. I nije se nikad ljudima popeo na glavu. Hoću reći, nije se
“rasipao” po medijima i govorio sad ću ovo, ono, već je čekao svoj
trenutak, novu ploču, turneju, i tad bi to bila kompletna akcija –
priča Kornelije Bata Kovač i otkriva da je Čolić galantan tip koji je
uvijek velikodušno častio svoje suradnike i prijatelje.
Svi vole Čolu
– Na jednoj turneji poslije koncerta interno smo se dogovorili da ćemo
se zabaviti u jednom lokalu. Očekivali smo 2-3 rezervirana stola.
Međutim, kad smo mi došli, tamo je bilo već 60-ak nepozvanih ljudi.
Jedva smo ušli. Svi su jeli, pili, veselili se. Znate tko je platio
račun? Čolić! – prisjeća se Kovač i dodaje:
– Mnogi tvrde da su moje kompozicije najviše pridonijele njegovoj
karijeri, a potom odmah i Bregovićeve. Ali, publika općenito uopće i ne
razmišlja što je tko napisao. Ako upitate neku njegovu obožavateljicu
je li kompozicija “April u Beogradu” Čolićeva, reći će vam da jest”,
zaključuje Kornelije Kovač. Prisjetio se i kako je nastala njegova
pjesma “Jedna zima s Kristinom”.
– Imao sam notnu bilježnicu u koju sam zapisivao glazbu koja bi mi pala
na pamet. Kad smo pripremali ploču, Čolić je došao k meni da čuje te
moje teme. Čuvši ih jednu za drugom, rekao mi je: “A što ne spojiš ta
dva dijela?” Tako sam i učinio. Poslije sam napravio i tekst. I, eto,
male stvari dovoljne su da se dogode velike. Možda se ne bih sjetio to
sam spojiti ili bih napravio nešto sasvim drugo. Ali zahvaljujući Čoli,
pjesma je nastala – zaključuje Bata Kovač. Marina Tucaković upoznala je
Zdravka puno prije nego što mu je napisala prvu pjesmu.
– Dolazio je k Bati i Spomenki Kovač i tamo smo se uvijek lijepo
družili, bez obzira na to što još nisam bila radila s njim. On je
nevjerojatan lik, osoba puna pozitivne energije, silno je duhovit,
topao, vuče vas naprijed, emotivan je, otkvačen, zgodan, super pjeva,
pa tko, molim vas, ne voli Čolu?!
Kaže se da je on fenomen, a zapravo i nije, jer za nekog poput njega
takav je uspjeh sasvim očekivan. Malo je pravih muškaraca u današnje
vrijeme, nedostaje takvih tipova, pa nije nikakvo čudo da žene i danas
za njim jednako vrište kao nekad. On pametno radi, čuva svoju
privatnost, ne znam kako to uspijeva, svaka mu čast – kaže Marina
Tucaković.
Bata Kovač otpisao dadu i uzeo Čolu
Prijelaz Zdravka Čolića iz grupe Ambasadori u Korni grupu dogovoren je u ljeto 1971. godine, bez znanja Dade Topića, tadašnjeg pjevača Korni grupe, koja je bila na ljetnoj turneji na Jadranu. Bata Kovač tražio je komercijalnijeg pjevača i odlučio se upravo za Čolića. Kad je u Vrsaru, tri dana prije završetka turneje, Dado Topić doznao tu vijest, sjeo je na svoj motor i otprašio u Zagreb, ne odradivši zadnja tri koncerta s Korni grupom.
U Sarajevu najpopularniji i nakon 20 godina
Iako je iz Sarajeva otišao prije gotovo 20 godina, Zdravko Čolić i danas je najpopularniji glazbenik u svom rodnom gradu. Za razliku od ostalih sarajevskih umjetnika koji su također ratne i poslijeratne godine proveli u Beogradu, Čolić je u Sarajevu dočekan bez imalo zadrške. Njegov prvi poslijeratni koncert u Sarajevu, održan 2001. godine, oborio je sve rekorde po posjećenosti, a slično je bilo i 2007. kada je Čolića u Zetri slušalo gotovo 20 tisuća ljudi. Te je godine u Tuzli za samo tri i pol sata prodano čak 8000 ulaznica za njegov koncert. Iste godine Čolić je u Sarajevu snimio spot za baladu “Kao moja mati”, koju je za njega napisao Dino Merlin. Čoline pjesme iz proteklih gotovo 40 godina znaju sve generacije Sarajlija, a osim pjesmom, glasom i stasom, Čolić je Sarajevo pridobio i time što je uvijek ponosno isticao svoju pripadnost tom gradu. Dok su njegovi kolege preko noći ijekavicu zamijenili ekavicom i u životopisima frizirali vezu s rodnim gradom, Čolić čak i obrade pjesama poznatih srbijanskih književnika “prevodi” na ijekavicu. Mirsad Ibrić, poznati sarajevski menadžer i vlasnik Radija M, na određeni je način s Čolićem povezan od početka njegove karijere. Naime, početkom sedamdesetih godina upravo je on organizirao glazbene nastupe u tada novootvorenom Domu mladih, a kasnije je postao jedini menadžer koji je pripremio čak tri vrlo uspješna Čolićeva sarajevska koncerta. - Običavam reći da je danas najlakše biti normalan, jer je konkurencija na estradi nikakva. Čola je jedan od rijetkih pjevača koji je ostao normalan. U toj činjenici treba tražiti i odgovor na pitanje zašto mu je Sarajevo i danas tako vjerno i zašto su u iskrenom odnosu - kaže Ibrić. O Čoliću govori kao o pravom profesionalcu i prisjeća se nezgode sa zadnjeg koncerta. - Ne znajući da je redatelj neposredno prije koncerta izvršio neke korekcije na bini, Čolić je na početku koncerta zakoračio na pogrešno mjesto i pao s pozornice. Nastao je muk koji je on prekinuo riječima: “Evo mene među vama”, ustao i nastavio koncert kao da se ništa nije dogodilo. Poslije mi je pokazao ozljede na nogama koje nisu bile bezazlene - prepričava Ibrić.
