1. Quo vadis, Aida?
Bez slika ubojstava, krvoprolića i nasilja nemoguće je zamisliti rat. No te slike ipak nisu nužne za prikaz tog besmisla. Štoviše, prikaz besmisla rata može biti eksplicitniji i strašniji bez njih (poetski lijepo je to prošle godine na velika platna donio T. Malick u svom „Skrivenom životu“). Bez kapi krvi i bez scena pokolja Jasmila Žbanić je filmom „Quo vadis, Aida?“ uspjela ispričati priču o Srebrenici s kojom se lako identificirati i onda kada se (ako se?!) o ratu i tom mjestu u istočnoj Bosni zna vrlo malo. I koliko god da se činilo da u domaćem i regionalnom književnom, filmskom i inom umjetničkom stvaralaštvu vlada prezasićenost ratnom tematikom, ovaj film treba pogledati. Ako ništa, zbog maestralne priče o Aidi, jednoj običnoj i svakodnevnoj ženi koja se profilirala kao simbol snage koju svaka žena, a posebice ona koja dijeli Aidinu sudbinu, i ne znajući, nosi u sebi (film je dostupan na platformi ondemand.kinomeetingpoint.ba).
Aida (sjajna Jasna Đuričić) učiteljica je koju je poznavanje engleskog jezika pozicioniralo na mjesto UN-ove prevoditeljice tijekom rata u Bosni. Upoznajemo je kao poletnu ženu u jeansu koja je preuzela ulogu žene-mosta između onih koji su trebali pružiti pomoć i onih koji su je morali dobiti. Može se pretpostaviti i kako je, prije nego se našla u ulozi prevoditeljice, uživala u sasvim normalnom životu.
Pokazuje to i scena u kojoj Aida u kaosu u kojem živi i gdje vlada smrt kao posvudnost, koja je pak tako snažno prikazana da se gotovo može i olfaktivno osjetiti, na trenutak odluta na – ni manje ni više – izbor za najbolju frizuru istočne Bosne 70 i neke godine. Kostimografija i scenografija, i to posebice tog flashbacka, kao i interijera njezina stana u kojem je soba njezinih sinova oblijepljena posterima Zabranjenog pušenja, a oni su tek obični dečki u starkama, važni su elementi jer pokazuju kako je Srebrenica prije tog srpnja bila najobičniji gradić u kojem su živjeli najobičniji ljudi sa svojim najobičnijim malim radostima popraćenim zvucima Zdravka Čolića ili filozofijom novog primitivizma.
Aida ima privilegiran status, za razliku od nekoliko tisuća njezinih sugrađana koji nisu uspjeli prijeći rampu UN-ova kampa. A kako izgleda njihov kolektivni strah, vidljivo je iz naturalističke masovne scene u kojoj se s te druge strane rampe čuje žamor iz nepregledne rijeke ljudi (na snimanju je sudjelovalo šest tisuća statista).
U toj rijeci negdje je i Aidina obitelj – suprug Nihad i sinovi Hamdija i Sejo. Iako ih je uspjela ubaciti u kamp, iako je nadnaravnom snagom i potezima na koje je samo majka spremna štitila obitelj, njih trojica ipak su imala tu nesreću što su bili muškarci u Srebrenici 1995. Na kraju, nakon scene rastanka s obitelji i slutnje o onome što slijedi, i nije bilo potrebe za prikazom sudbine koja ih je zadesila.
Drama, BiH, 101 min.
Režija: Jasmila Žbanić
Glumci: Jasna Đuričić, Izudin Bajrović
2. Druga strana priče
Ellie je maturantica koja za novac učenicima piše eseje. Kada kolega Paul poželi da mu Ellie piše pisma za Aster, stvari postaju zanimljive. Priča je ovo o nevinim zaljubljenostima i tinejdžerskom otkrivanju samih sebe, i to uglavnom putem intelektualnih poruka. Iako s vremenom koketira sa sladunjavošću, izostanak već viđenog kraja film sigurno ističe od drugih u žanru tinejdžerskih romantičnih komedija.
Humorna drama, SAD, 104 min.
Režija: Alice Wu
Glumci: Leah Lewis, Daniel Diemer
„Uncle Frank“ je, kroz prizmu odnosa Beth i njezina strica Franka, u središte pozornosti stavio jednu neobičnu, a mnogima važnu obiteljsku vezu – djeteta i brata/sestre nekog od roditelja. Film ipak postupno prerasta u priču o Franku koji se zbog svoje homoseksualnosti bori sa sobom, ali i s obitelji. S ciljem da se dođe do sretnog završetka, nažalost, rasplet radnje je ubrzan i ispreskakan.
Drama, SAD, 95 min.
Režija: Alan Ball
Glumci: Paul Bettany, Sophia Lillis
4. Gorštačka elegija
J. D. je student prava koji odlazi u rodni Ohio nakon poziva u kojem saznaje kako mu je majka završila u bolnici jer se predozirala heroinom. Film je snimljen prema memoarima J. D. Vancea koji govore o uspjehu mladića odrasloga u disfunkcionalnoj obitelji. Osim nekolicine moćnih scena i sjajne G. Close koja glumi baku glavnog junaka, ova obiteljska drama nije ispričana u svom punom potencijalu.
Drama, SAD, 116 min.
Režija: Ron Howard
Glumci: Amy Adams, Glenn Close
Cinemania
Čak i u bizarnoj egzistencijalnoj krizi 2020. godine svatko tko misli da je ovo bila loša godina za filmove nije ih vidio dovoljno, napisao je glavni filmski kritičar Indiewirea Eric Kohn u uvodu svog ovogodišnjeg izbora 20 najboljih filmova u 2020. Unatoč strašnim izazovima i neizvjesnosti u budućnosti, filmska je industrija ostala itekako živahna tijekom cijele godine, sa širokim spektrom ambicioznih pothvata koji su se upuštali u bilo koji oblik izdanja koji se činio održivim. najbolji film prema kohnu je “First Cow” (“Prva krava”) američke redateljice Kelly Reichardt, minimalistička vestern-drama o druženju i rođenju američkog sna. Slijede “Lovers Rock”, “Collective”, “Nomanland”, “Never Rarely Sometimes Always”, “Time”, “The Climb”, “The Mole Agent”, “Borat Subsequent Moviefilm”, “Bacurau”, “Bloody Nose, Empty Pockets”, “The Assistant”, “Sound of Metal”...
93. dodjela Oscara planira se održati 25. travnja 2021. u kazalištu Dolby u Hollywoodu, a predstavnik Američke filmske akademije potvrdio je magazinu Variety da će dodjela biti održana uživo s publikom. ”Neće biti virtualnih Oscara, svečanost će se održati u kazalištu s 3400 mjesta”, rekao je optimistični Akademijin predstavnik. Variety je objavio i prve predikcije, a kao najozbiljnije kandidate za najbolji film u prvi red stavlja filmove “Nomanland” (ovogodišnji dobitnik Zlatnog lava), zatim “Minari”, Netflixov “Mank” koji je imao premijeru u petak, “Čikaška sedmorka”, “One Night in Miami”...
