S obzirom na kontinuiranu popularnost s ove strane slovensko-hrvatske
granice (s Franzom ili bez njega), Zoran bi se gotovo mogao nazvati
domaćim dečkom. O tome svjedoči i album “Za šaku ljubavi”, svojevrsni
“ciljani tribute” na kojemu njegove pjesme – u prijevodu starog
prijatelja i povremenog suradnika Arsena Dedića – izvode hrvatski
izvođači.
Podatak da je riječ o pjevačima najrazličitijih stilskih profila i
generacijske pripadnosti, od E.N.I., preko Massima, do Matije i samog
Arsena, dodatno podržava tezu o sveopćoj privlačnosti koju isijava opus
mariborskog kantautora.
Na žalost, hrvatska scena – barem u posljednjih četvrt stoljeća – nije
uspjela iznjedriti autora takvog kalibra i sve što hrvatska prva liga
može učiniti jest pokloniti mu se na ovakvom projektu.
Ipak, nisu svi iz prve lige. Čudnim obratom umjesto prije najavljene
Lee Dekleve duet s Dedićem seniorom (“Umorni čarobnjak”) otpjevala je
Lei inferiorna Martina Vrbos kojoj je povjerena i nešto bolja “Ostani
danas tu”.
Dva zgoditka trebao je postići i Massimo, no otac svih vokalnih
afektacija pretvorio je uvodnu “Lijepa dok me ljubiš” u gothic
karikaturu. Srećom, nije sve tako crno. E.N.I. su u koštac s temom “Sve
je tvoje” ušle mnogo opuštenije što je rezultiralo slušljivim komadom
jazzirane modern-pop sjete.
Prosjek popravlja i sam Predin koji se ekipi priključio u pjesmi “Osoba
A” te opet održao lekciju iz prirodnog šarma – autorskog i izvođačkog.
Općenito, čini se da su momci iz stare škole lakše obavili zadatak; Aki
nije podbacio u “Vilenjaku”, a Dado Topić je decentnom izvedbom
podsjetio na prašnjavi klasik Lačnog Franza “Čakaj me”.
Po običaju, Gibonni pretjeruje u količini patetike, premda je naslovnu
pjesmu ipak “isfurao” bez pomoći Stefanovskog, Bare, dva gospel zbora i
jednog virtuoza na basu. (D. L.)