„Dubrovačka trilogija" Ive Vojnovića zamišljena kao hommage velikom redatelju Kosti Spaiću prometnula se u najiščekivaniju premijeru 66. Dubrovačkih ljetnih igara i tako preuzela primat Houellebecqovim „Elementarnim česticama".
Neprofesionalan potpis
Već danima prije premijere, pa tako i dan nakon premijerne izvedbe, ulaznice su bile rasprodane, čemu je vjerojatno osim atraktivne glumačke podjele pridonijela i lokacija predstave smještena u atraktivni atrij Kneževa dvora i vizualno upravo senzacionalan prostor pred Dvorom.
Dramaturške preradbe Vojnovića dohvatila se dramska ravnateljica Igara Mani Gotovac koja je neuobičajeno, pa i neprofesionalno potpisala i izbor glumaca i prostora.
Što je to onda ostalo na volju redatelju, uglednom hrvatskom koreografu Staši Zurovcu koji je tek četvrti umjetnik u povijesti Igara koji je dobio čast režirati najslavniji Vojnovićev dramski tekst? Očito, rad s iznimno ujednačenim glumcima i pokušaj postupnog gradiranja predstave o mučnoj smrti ne samo ocvale Dubrovačke Republike, nego i zastarjelih feudalnih odnosa koji su društvo vodili u natalitetni ponor.
Tako je politički sudbonosan „Allons enfants!" tek vanjski okvir za intimnu dramu obitelji Beneša u „Sutonu" koja pak potresni vrhunac doživljava u trećoj, najrazigranijoj i gotovo filmski izvedenoj dionici tragedije „Na taraci", u kojoj se zahuktala turistička svakodnevica Dubrovnika potpuno uklapa u Vojnovićev žučljivi rukopis. Motiv jalove ljubavi bez potomaka i budućnosti osobito je naglašen činjenicom da Orsata, kapetana Luju i Marka te Dešu, Pavlu i Lidiju glume isti glumci, čak i glasovno nabildani, moćni Mislav Čavajda te briljantna Jadranka Đokić, jedna od rijetkih glumica koje istom uvjerljivošću mogu glumiti, pojednostavljeno rečeno, i sveticu i kurvu. U brojnoj glumačkoj ekipi ipak treba pohvaliti glumačku dubrovačku postojanost Mara Martinovića i Branimira Vidića, ali i dubinsko poniranje u glumu Dubravke Miletić u ulozi Mare Beneše, svjetleću legendu dubrovačkog teatra Milku Podrug Kokotović, ali i danas najveću hrvatsku tragetkinju Doris Šarić Kukuljicu u ulozi nesretne Mare.
Prilika mlađima
Boris Svrtan kao Knez, ali i kao gospar Lukša ostao je nedorečen, ali su zato od mlađih glumaca prilike najbolje iskoristili Nikola Baće kao Vuko i odlična pjevačica Laura Hladilo kao Jelka. Posebnu pohvalu zaslužuju i kostimi Doris Kristić, a šteta je što je Matej Meštrović, ovdje u ulozi skladatelja i pijanista, dobio premalu minutažu. Istina, zbog specifične akustičnosti Kneževa dvora, glasovi glumaca znali su se izgubiti u njegovim kamenim bespućima. Ali, nije se zato izgubio Vojnovićev dekadentni, autoironični duh koji je imao snagu proroka.
>> Michela Houellebecqa patološki ne vole kukavice, nepismeni i neinteligentni
Ocito Mani nije imala hrabrosti potpisati i reziju, pa je potpisala covjeka koji je radio scenski pokret...tu su krenule trzavice... Mani se Mani Dubrovnika