Vrhunsko pelješko vino punjeno u amfore koje nakon dvije godine provedene na dnu Malostonskog zaljeva izgledaju poput antičkih, atrakcija su na svjetskom tržištu vina na kojem postižu vrtoglavu cijenu. Proizvode ih pelješki vinari, braća Ivo i Ante Šegović, te Edi Bajurin, koji su svoj izum patentirali i zaštitili, te nitko na svijetu ne smije primjenjivati tu tehnologiju bez njihova dopuštenja. Njihov Wine bar Edivo u Dračama na Pelješcu, u kojem nas je dočekao Ivo Šegović, izgleda poput muzeja, a ne vinoteke.
Svoja vina ulijevaju u boce koje stavljaju u posebno za njih izrađene glinene amfore i spuštaju u Malostonski zaljev na dubinu od 20-ak metara, objašnjava nam Šegović. Pravilno su uskladištene u podmorskom podrumu, položene s čepom prema morskom dnu. Malostonski zaljev bogat je morskim organizmima, nema jakih struja i na njih se lijepe kamenice, druge školjke i ostali morski organizmi pa nakon dvije godine, osim što je vino iz mora kvalitetnije od onoga iz klasičnog podruma, amfore dobivaju patinu i izgedaju kao da su stoljeće pod morem.
– Vino iz amfore, koje smo nazvali Navy Mysterium, postalo je hit čim se pojavilo na tržištu. Nakon objave na Facebooku, bez ikakve reklame, za nas su čule i zainteresirale se svjetske medijske kuće – kaže Šegović.
U Drače su počele pristizati svjetske televizijske ekipe koje su svijetom proširile priču o prirodnom morskom vinskom podrumu u kojemu amfore svojom čarobnom rukom ukrašava priroda.
– Bilo je sigurno dvjestotinjak svjetskih televizijskih kuća koje su o nama snimile prilog. Jedna američka web stranica, Thrillist, objavila je priču o nama koja ima gotovo 13 milijuna pregleda – ističe Šegović. Provjerili smo, prije dva dana prilog o njima gledalo je 12,482.287 ljudi.
– Uopće ne mnogu zapamtiti tko je sve bio. Dolazili su ljudi snimati dokumentarne filmove, koji su ronili s nama i proveli na Pelješcu i po dva tjedna. Bili su i iz agencije Associate Press, kineske ekipe, ruske... – priča Šegović. Interes medija pratio je i interes trgovaca pa se njihova vina iz amfore danas piju u vrhunskim francuskim restoranima, a na mrežnim stranicama njihova distributera u SAD-u vidimo da za jednu Edivo amforu, u kojoj je boca od 0,75 litara vrhunskog plavca, Amerikanci plaćaju vrtoglavih 890 dolara.
Grobna tišina na dnu mora
– Brat i ja proizvodimo vina, a obojica smo, kao i naš prijatelj Edi Bajurin, ronioci. Edi je došao na ideju da napravimo podmorski vinski podrum – priča Ivo Šegović. Istraživanja o skladištenju i dozrijevanju vina na dnu mora, isprva samo u bocama, započeli su 2009. godine, ali nije počelo dobro. – Prva serija nam je propala, oko 300 boca vrhunskog plavca malog. Na boce smo stavili dva sloja voska i čep, ali u njih je ušlo more i vino nije valjalo. Dogodine smo stavili tri sloja voska, opet isto. Taj smo problem napokon riješili s tri sloja voska i još jednim specijalnim zaštitnim slojem – priča Ivo Šegović.
Taj su svoj patent zaštitili i nitko ga na području Europske unije, SAD-a, Rusije, Kine i zemalja trećeg svijeta ne smije koristiti. Riješili su i problem boca, a Malostonski zaljev pokazao se idealnim prirodnim podrumom. Vina odlažu na tri lokacije, u tri uvale, na dubinu od 18 do 22 metra, a temperatura na dnu je uvijek ista, i zimi i ljeti, 15 Celzijevih stupnjeva.
– Uz grobnu tišinu koja tamo vlada, mjesto je idealno za dozrijevanje crnog vina. Trebalo je još riješiti problem svjetla, odnosno bocama osigurati tamu. Tako smo se dosjetili amfora – otkriva nam naš domaćin i objašnjava kako nije bilo moguće sagraditi podrum na dubini od 20 metara i tako su došli na ideju da svaka boca dobije svoj podrum.
– Nije bilo lako staviti bocu u amforu. Prvo smo je mislili ispeći oko boce, ali staklo se počne taliti na 800 stupnjeva, a amfori treba 1200 stupnjeva da se ispeče. Na kraju smo našli lončarstvo Valent, našeg današnjeg partnera. Valent je vrlo ozbiljan čovjek, rekli smo mu što želimo i ponudio nam je da će raditi amfore za nas – priča Ivo.
Amfore se prave iz dva dijela, a koliko je postupak kompliciran svjedoči podatak da amforu prije nego što u nju dođe boca treba uzeti u ruku ravno 80 puta, izbrojili su naši vinari. No, najbitnije je od svega što je isto vino iz običnog podruma, iz boce skladištene pod morem i ono iz boce u amfori pod morem – potpuno različitog okusa. Na Sabatinu, najprestižnije natjecanje vinara u Dalmaciji, poslali su bocu plavca iz običnog podruma i onog iz mora. Obični je dobio srebrnu medalju, morski zlatnu. Vina iz amfore nisu ni slali na ocjenjivanje. Treba poslati 12 boca, a to im je preskupo. Nije ni čudo, u njihovom baru, vidimo, stoji 2100 kuna po amfori, a boca iz mora košta 500 kuna.
– Amfora je posebna priča, tko god kuša vino ne može vjerovati, međutim, ona je čak i nama u proizvodnji skupa. Ali to ne znači da je nećemo poslati na ocjenjivanje i testiranje, poslat ćemo je – kaže Šegović.
Osim u Wine baru u Dračama, vino iz amfora Navis Mysterium može se kupiti i u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu. Ima ga u boljim hrvatskim restoranima i hotelima, ali većina odlazi u izvoz.
Pelješac je jedinstven
– S Amerikom surađujemo, što je komplicirano jer svaka njihova savezna država ima druge zakone o alkoholu. Tako da ovaj put nije problem s nama i našom administracijom, već s njihovom. A s kineskom pogotovo. Čovjek je iz Kine dolazio tri puta i još nije uspio dobiti sve dokumente, mora da su Kinezi kompliciraniji i od nas – dodaje Šegović.
– Nitko na svijetu ne bi smio raditi tom našom tehnologijom. Iz Francuske nas pitaju možemo li njihovo vino staviti u naše amfore i da nam oni sve to plate. Dogovorili smo se da ćemo porazgovarati, zašto ne, patent je naš. Oni bi u našemu moru čuvali svoja vina. Polovica bi bila chablis, vrsta vina iz Burgundije, 25 posto crnih vina drugih sorti iz Burgundije i 25 posto rosea iz Provanse – ističe Šegović.
Šegović tvrdi da su Pelješac i Malostonski zaljev jedinstven spoj, najbolji na svijetu za proizvodnju vina. Osim što je vinar, ronilac je, cijeli život je u moru i nije iznenađen što amfore nakon vađenja izgledaju kao da su stoljeće bile na dnu. Potapali su oni amfore i na drugu stranu poluotoka, ali temperatura nije dobra, struje su jake i ne hvata se ništa, a Malostonski zaljev je, kaže, potpuno druga priča.
– Baš se pogodilo! Svaka amfora i boca su unikatne – ponosi se Šegović.
Priča da su bili atrakcija na sajmu u Bordeauxu. Do njih je došao jedan od najvećih poznavatelja vina i kupio jednu amforu za svoj privatni muzej vina u koji je uložio 100 milijuna eura, a kupovali su ih i vrhunski restorani s nekoliko zvjezdica. – Ne sjećam se više imena, ali gledao sam vinsku kartu jednog od restorana u Saint-Tropezu koji je uzeo našu amforu. Na toj vinskoj karti bilo je vina i po 200.000 eura. Nisam mogao vjerovati što vidim – priča Šegović koji kaže da ima i domaćih kupaca. – Naši hrvatski kupci kupuju za svadbu, za dar liječniku, ali tko to može plaćati u Hrvatskoj! Ovo je proizvod za cijeli svijet.
Dolaze im najviše turisti, pojedinačno ili organizirano.
– Mi smo otvorili vinski bar jer su nam stizali mailovi, poruke, ljudi su željeli doći, vidjeti i probati. Nudimo degustacije vina uz pršut, sir, autohtone proizvode. Tu održimo prezentaciju, pokažemo kako se skladišti, prikažemo im film. Ljudi koji dolaze upravo radi toga redovito i kupe, a ostali koji dođu slučajno, najčešće obilazeći pelješke podrume i prvi put to vide, najčešće ne kupe, najviše zato što je amfora velika, iz dva dijela i teško ju je nositi u avion.
Otvoreni su sve do 28. studenoga kada im je najavljena zadnja grupa. Napravit će stanku u prosincu i siječnju, a onda opet otvaraju.
– Prije godinu i pol dana išlo je vino u Kinu preko Srbije. Na srbijanskoj carini je zaustavljeno jer su mislili da su amfore prave. Znam da sam nosio dokumente i na kraju je ipak sve dobro prošlo. Izgledale su previše autentično, čovjek nije vjerovao...
Razvijamo podvodni turizam
Amfore treba često obilaziti dok su pod morem. Srećom, sva trojica su ronioci, svoj podmorski podrum obilaze svakih 7 do 10 dana, ovisi o vremenu. Dio boca je u olupini starog broda potonula na dnu Malostonskog zaljeva. Postat će turistička atrakcija. Još nije otvoren za posjetitelje, ali u suradnji s ronilačkim klubom namjeravaju ga otvoriti za ronilačke turističke ture.
– Od sljedeće godine nadamo se otvoriti i taj veliki brod u Malostonskom zaljevu. Dug je 25 metara, ali nije još otvoren za javnost. Otvorit ćemo ga, dobili smo koncesije za ovo što sad imamo dolje, a za brodove treba neke posebne dozvole i čekamo. Razvijat ćemo i podvodni turizam – najavljuje.
Iako otvaraju velika tržišta, oprezni su, ne žele grlom u jagode.
– Idemo polako. Najvažnije je zadržati kvalitetu i ne srljati. Ne ubrzavati procese već pustiti da vrijeme napravi svoje s crnim vinom, upravo onako kako treba. Sad ćemo razdvojiti plavce, u amfore i boce iz mora stavljat ćemo najbolje vino koje imamo, vrhunski dingač od ove godine jedan mali dio u boce na tržište, ostalo u more. Dio u amforama, dio samo u bocama. Bit će to izvanredno vino – kaže Ivo Šegović.
