Iskreno, jedva smo je pronašli, pa smo se jako obradovali kad smo je ugledali, tamo između Radonića, Unešića i Vrpolja, u seocetu Sučići. Konoba Campanelo kao da se namjerno skrila duboko u šibenskom zaleđu da je nitko ne pronađe. Zato i jest postala mistična gastro ljepotica. U selu nema ničega osim nekoliko kamenih kuća. Ulice uske, kao u labirintu. Na kraju, kad više gotovo i nije bilo nade, uočili smo oznaku za parkiralište, što je već bilo neobično, pa smo pomislili – možda se tu nalazi konoba Campanelo. Tako je i bilo, pred nama se stvorilo lijepo i diskretno kameno pročelje u dalmatinskom stilu.
Na ulazu je chef i vlasnik, 29-godišnji Mate Sučić. – Jeste nas teško pronašli? E, pa to nam je bila i ideja, da smo udaljeni od svega što gledate svaki dan. I da smo tradicionalni, a opet i moderni, kako s jelom, tako i pristupom – objašnjava Sučić i dodaje da gosti ovdje punim plućima osjećaju domaćinsku atmosferu. Upravo su se završavale pripreme za dolazak i otvaranje, svaki novi dan ovdje nova je gastro avantura. Osim Sučića tu je i sous chef Ivo Lamešić, Kristina Knežić koja vodi slastičarnicu te njegovi roditelji i supruga Matea.
– Imamo i dvoje djece, Leonu i Lotu, one su mi podrška i motiv kako i za koga se dalje boriti i raditi. To nam je kruh i od toga živimo. Možda i kćeri krenu ovim putem i ostanu ovdje, prepoznaju svoju budućnost u tome. Radio sam na moru, prošao sve nivoe, od konobara do šefa u hotelima i restoranima, puno naučio i baš sam ovdje htio prezentirati svoje iskustvo. Nešto autohtono, na mjestu gdje samo odrastao, u mojem “centru svita”. I graditi karijeru o kojoj se priča.
- Želim da naš gost primijeti naše ljude, naše OPG-ove, moj tim i obitelj, da osjeti miris konobe i vina, pancete, dimljene pečenice... Da se, kad mu natočimo aperitiv, sljubi sa starinom, te da mu poslužimo staro jelo na novi način. Svakom gostu posvetim pozornost i nastojim mu ispričati sve što ga zanima – kaže Sučić, koji ostavlja dojam vrlo ozbiljnog ugostitelja za relativno mladog čovjeka.
U konobi Campanelo vrlo se često, pogotovo u mjesecima izvan glavne sezone, održavaju eventi, predstavljaju jela i vina, organiziraju gostovanja poznatih kuhara i vinara iz cijele Hrvatske (ovdje ćete zateći Davida Skoku, Melkiora Bašića, Denija Srdoča...)
Kušamo prvo jelo – pršut i uštipak od kozjeg sira ukrašen grančicama sa stabla. Potom ide pozdrav kuhinje u ribljoj opciji - arancin od sipe, poslužen na dimljenoj kosti tune, uz malo limete i naranče za osvježenje. Zapelo nam je za oko nekoliko recenzija gostiju. “Inače ne dolazim u konobe i ne pišem impresije, ali ovaj mir ovdje, osoblje, glavno jelo je bila patka, a tek deserti”, ističe Luka. Ivan pak zamjećuje romantiku koja tu vlada, te zapaža kako je slijed jela bio besprijekoran. I dok promatramo bale sijena i vinograde, krš i vjetroelektrane u daljini, shvaćamo da je terasa na mjestu gdje je bila štala Matinog dide. U daljini je brdo Zvonik.
– Zato se konoba i zove Campanelo, po Zvoniku – kaže Mate koji je donio pivca u gnijezdu. Objašnjava kako je jedan od specijaliteta baš pečeni pivac. Ovaj u gnijezdu poslužen je s majonezom od bosiljka, tu je čips od tog pivca, pepeo od raštike, dimljena ribana patka... – Pripremam i jedno moderno jelo – lignje, te vrganje s kremom od liganja i uljem od celera. Jako su zanimljivi juha od škampi, jus od dimljene orade, a tu su i pepeo od luka i pjena od škampi. Zanimljiv je bakin verzot od poriluka sa sušenim žumanjkom i uljem od divlje rikule. To su jela koja dolaze ravno iz polja – ističe Mate Sučić.
Sad nas već interesira što će dalje smisliti. Nisam gurman, priznajem, ali na ovu spizu došao bih u Sučiće pješice. Stižu gosti, jedni bi ono što su prošli puta jeli, drugi su doveli svoje poslovne partnere pa bi htjeli da im se pokaže što sve ima u kraju. Amerikanci za drugim stolom žele sljedova više nego što imaju država. Zaista, čovjek bi prije očekivao da ovdje vidi ražanj ili peku nego ovakva autorska jela. Mate Sučić kaže da nije bilo lako.
– Počeli smo kao OPG pa smo shvatili da imamo dosta gostiju na imanju i krenuli dalje korak po korak, da bi došli do ovoga danas. Uvijek smo živjeli s tom namirnicom, stalno si u polju, sve ti prođe kroz ruku i jednostavno uživaš u prezentaciji toga. Kako je more blizu, blisko nam je i loviti ribu i spremati je. Tako sam se jednom i upitao:zašto bismo prodavali povrće, voće, vino, ribu, a ne bismo nešto više napravili, pa dodali tome svemu novu vrijednost i ponudili iskustvo, strast i znanje, te na kraju sve to pretočili u svoju priču – ističe Sučić i nastavlja: – Na jesen i zimu imamo gostujuće chefove i radimo na povezivanju s vinarima iz cijele Hrvatske. Zajedno kuhamo i družimo se, tako da u mjesecima izvan glavne sezone nije sve mrtvo, stalno se nešto događa. Pratimo trendove, učimo i degustiramo i hranu i vina. Četiri sata ovdje su malo dok prođu ti svi meniji, janjci, pivci, musovi i jusovi. Sljedeća najava i specijalitet
kuće su ravioli s janjetinom, pa kako bi to bilo da nema i janjka ovdje. Janjeći ravioli nastaju tako da se pune janjetinom koja se dugo peče. Uz to sve idu krema od cikle i sira, ulje od mlade kapulice, janjeći jus i ulje od koprive.
– To je jelo naše tradicije koje smo napravili u modernoj kuhinji. Naše glavno, izvorno i autentično jelo, može se reći moje autorsko. Dolaze nam poznati chefovi i svi žele biti dio ove naše priče. Imamo gužvu i sada i u veljači, ulažemo puno u promociju, pomno radimo i na društvenim mrežama, a ne samo u kuhinji. I usmena predaja puno nam pomaže i donosi nove goste. A možemo ih primiti stotinjak. Nemamo smještaj, ali sve je više okolo tih kućica s bazenom, pa se može ovdje i ostati. Volim more i ribolov, puno ribe imamo u ponudi i volim raditi s njom, no ne zanemarujemo ni mesni dio ponude. Posebnu pozornost posvetili smo vinima, a
nudimo oko pedesetak etiketa vrhunskih vina, ponajprije lokalnih. Zagora se polako budi. Za stol upravo stiže mus od ugora i krema od tikve, crnog češnjaka i ulja od peršina. Ima još zanimljivih jela od divljači, prvi put sam probao jari grašak s hrskavom blitvom te kremom od celera i badema. – Imamo i dobre deserte u kombinaciji meda, đumbira i lavande, torticu od lješnjaka, karamele i bijele čokolade. Uvijek uberemo poneki cvijet pa desert ukrasimo.
Da pojedem i cvijet, pitam. “Pa naravno”, veli Mate, “kod nas se sve jede.” – Trudimo se, ne možemo svaki dan imati degustaciju i a-la-cart jela, pa imamo i tradicionalnih jela u ponudi – peku s teletinom ili hobotnicom. Cilj nam je da ovo gostima bude doživljaj i otkriće. Da nije ove priče, u Sučiće definitivno nikada ne biste došli, a ionako biste mislili da ste zalutali i pobjegli taj čas. To je nešto kao da idete u famoznu Tomićevu Poskokovu Dragu. U rustikalni zaseok Sučići ulazi se ako baš morate ili ako želite doći u Campanelo, gdje se, priča se, i zimi u redu čeka za ručak. Dobro je znati da čudesna konoba Campanelo radi i kad nema furešti.
