Nekada se protezala sve do Velike Gorice. A danas je šuma u kojoj najvećim dijelom prevladava hrast lužnjak omeđena s jedne strane rijekom Odrom, a s druge strane selima Buševec, Donji Vukojevec, Peščenica i Lekenik. Turopoljski lug zapravo je ostatak prapovijesne šume koja se u današnjem obliku prvi put spominje 1250. godine. Nalazi se jugoistično od Velike Gorice, a do nje se dolazi kroz Vukovinu i Kuče. Asfaltiran je još dio ceste do turopoljske kaznionice, a nakon toga počinju makadami koji vode kroz šumu. Hodajući dalje prema jugoistoku, naići ćemo na Vrata od Krča, najvažniji spomenik Turopoljskom lugu. Danas kameni, a izvorno drveni slavoluk trenutačno je srušen i čeka obnovu. To nije prvi put da ga je to zadesilo.
Prvi put srušila ga je poplava 1914. godine, o čemu svjedoči natpis pored spomenika, a spominje se i početak Prvog svjetskog rata. Slavoluk je, naime, srušen istog dana kad je Austro–Ugarska dala ultimatum Srbiji. Za Vrata od Krča brinu se članovi Plemenite općine turopoljske, danas u obliku udruge čiji je glavni cilj očuvanje turopoljskog identiteta. Šume su nekada donosile veliki prihod Plemenitoj općini turopoljskoj, u čijem je vlasništvu bio Turopoljski lug. Drvo se koristilo ne samo za gradnju domova, crkava i kapela po kojima je Turopolje poznato, već i za izradu svih uporabnih predmeta u domaćinstvu, poput škrinja, preslica, tkalačkih stanova, zipki... Da bi stvorili prostor za livade i pašnjake, Turopoljci su šume morali krčiti pa su nakon jednog takvog krčenja od 1774. do 1779. godine podigli i Vrata od Krča.
Originalna drvena greda s natpisom čuva se u Muzeju Turopolja u središtu Velike Gorice. U tom se gradu mogu probati specijaliteti od turopoljske svinje koje su nekad slobodno lutale žirom bogatim Lugom, a onuda su šetali i turevi, izumrla divlja goveda po kojima je Turopolje, kažu, dobilo ime. Restorani poput Mon Amija, Turopoljske pivnice ili Babrige, pak, nude i jela s crnim tartufom koji se također može naći u Lugu. Koriste ga, kažu, jer poseban okus daje raznim rižotima, juhama, tjesteninama, odrescima... Nekad su u tu svrhu rabili istarske tartufe, ali želeći u kuhinju tog kraja uvesti lokalne namirnice, ostvarili su suradnju s turopoljskim tartufarima koji ih opskrbljuju ovom cijenjenom gljivom.
Prava atrakcija na cesti do Zagreba! Cijelo dvorište puno im je bundeva 😊