Stephanie Muller (23), socijalna radnica iz New Yorka, odrasla je u kršćanskoj obitelji, a odluka da sa seksom čeka sve do braka bila joj je sasvim normalna i prirodna. Godine 2013. upoznala je svog sadašnjeg supruga Andrewa (31), a romantični odnos počeli su 2015. Par nije znao kakvo je njezino stanje sve do medenog mjeseca, a sve su ispričali za dailymail.co.uk.
Nakon dvije godine veze, u svibnju 2017. odlučili su se vjenčati, a na medenom mjesecu spavati zajedno. Stephanie bi to, logično, bio prvi put. "Prvi put imali smo poteškoće s penetracijom, ali mislili smo da se samo trebam opustiti. Zatim sam dobila gljivičnu infekciju i bilo mi je jako nelagodno. Nikada to nisam imala, a trajala mi je tri mjeseca zbog raznih lijekova koji nisu djelovali", rekla je Stephanie.
Kada se oporavila od infekcije, mislila je kako će sada napokon moći imati odnose. Posjetila je 2018. ginekologa koji joj je otkrio kako ima vaginizam – bolni grč mišićja rodnice.
"Moj suprug i ja razgovarali smo o mojem stanju koje nas je dovelo do toga da živimo poput cimera. Ni jedan od nas nije htio predložiti seks, bili smo razočarani i zaspali bismo plačući."
Njezino stanje nije moglo pokriti osiguranje, pa joj je prepisan Vicodin, lijek za otklanjanje boli kako bi mogla napokon imati odnose s mužem. Odbijajući to prihvatiti, Stephanie je počela istraživati svoju dijagnozu i kako je tretirati. Otkrila je terapiju i kupila set dilatatora – pomagala za otvaranje cerviksa. Stephanie sada kaže da je godinama osjećala sram zbog činjenice da nije mogla seksati sa suprugom i priznala je da je razmišljala o prekidu. "Vaginizam je teška stvar, a još težom je čini osjećaj izoliranosti i srama. Osjećala sam se posramljeno, slomljeno i kako ni s kim ne mogu o tome razgovarati. Andrew i ja osjećali smo da smo izgubili veliku stvar. On mi je bio golema podrška na cijelom ovom putovanju. Kada god bih rekla nešto negativno o sebi, on bi me razuvjerio da to nije istina i da me voli."
Godine 2018. napokon je Stephanie bila dovoljno sigurna i hrabra da kaže prijateljima što je to narušilo njezin brak. U siječnju 2019. kontaktirala je Ženski centar za terapiju kako bi započela s tretmanom i uz upute preboljela vaginizam. Od tada slobodno govori o ovoj bolesti i vlastitom iskustvu kako bi pomogla drugim ženama koje su se našle u istom problemu.
"Nema dovoljno upozorenja o ovoj bolesti, samim time ni dovoljno znanja jer postoji veliki strah. Ima mnogo stvari koje mogu otkriti i reći nekome s istim stanjem. Važno mi je da slobodno o tome govorim jer nema mjesta sramu."
I ja sam apstiniral do 65e godine, i onda sam skužil da ne mogu.