Vedran Kiridžija, jedan od najuglednijih proizvođača ponajboljih hrvatskih plavaca i dingača, s Pelješca, podsjetio me prije nekoliko dana na značajnu obljetnicu.
Prije točno 50 godina, 13. svibnja 1964. godine u Ženevi je zaštićeno 25 ha vinogradarskih površina na Dingaču (certifikatom Međunarodnog ureda za zaštitu industrijskog, književnog i umjetničkog vlasništva iz Ženeve “Bureaux Internationaux reunis pour la protection da la propriete industrielle, litteraire et artistique Geneve”).
Tako je dingač postao prvo međunarodno zaštićeno (i to kao tada čuveno – s današnjim značenjem vrhunsko) vino s područja tadašnje Jugoslavije, dakako i Hrvatske.
U nas je dingač zaštićen kao čuveni (vrhunski) još 1961. (slijedio je također čuveni postup, s isto sjajnog, susjednog položaja Postup.) A tamošnja zadruga/vinarija osnovana je 1902.
Respektabilna povijest; samo stoji pitanje zašto o svemu tome svi šute? Zar samo g. Kiridžija mora na to podsjetiti?
Srećom, nedavno se dingaču posrećilo: na ovogodišnjem International Wine Challengeu u Londonu, iznimno cijenjenom međunarodnom natjecanju najboljih vina iz cijelog svijeta, Badelov Dingač 50° osvojio je brončanu medalju; bila mu je to prva berba tog novog stila (harmoničnog izbalansiranog tijela, zrelih, ali mekih tanina, elegantnog i toplog u ustima, tako ga opisuju), a ime na etiketi duguje položaju vinograda i strmini koja svakom posjetitelju Dingača ulijeva poštovanje.
Hm, onog tovara koji je radio teže od čovjeka tamo, više nema, ali…
Na žalost, sudjelovao sam i u utjecajnom međunarodnom žiriju, ocjenjivali smo vina Dubrovačko-neretvanske županije na nedavnom Dubrovnik FestiWineu.
Ne biste vjerovali, ali opravdano, na ocjenjivanje prijavljeni dingači vrlo su loše prošli, njihovi proizvođači morali bi se zapitati što zapravo žele s takvim svojim vinima? Šteta da se npr. gospar Kiridžija nije natjecao – dao bi pravi odgovor.
