Hrčete li? Budite se umorni? Je li tko zamijetio da ste prestali disati dok spavate? Imate povišen arterijski tlak? Ako ste na neko od ovih pitanja odgovorili pozitivno, lako je moguće da imate apneju, prestanak disanja tijekom spavanja, što je vrlo ozbiljan poremećaj.
Suha usta i glavobolja
U tom slučaju trebali biste se javiti na pregled u Centar za medicinu spavanja. Na žalost, samo su dva takva u Hrvatskoj: u zagrebačkoj bolnici Vrapče te pri splitskom KBC-u i Medicinskom fakultetu. Postoji još nekoliko mjesta u Zagrebu gdje se laboratoriji za spavanje bave samo prestancima disanja u snu, a tek se stvaraju slične ustanove u drugim hrvatskim gradovima, poput Rijeke.
– Zbog poteškoća sa spavanjem ljudi rijetko traže stručnu pomoć, a i obiteljski liječnici nedovoljno često pitaju pacijente kako spavaju. Mnogi ljudi hrču, što nije samo socijalni problem, odnosno problem za osobu koja spava s hrkačem. Hrkači se često osjećaju loše ujutro, imaju suha usta, bude se s glavoboljom i osjećajem da su loše spavali. Hrkanje nije bezazleno jer može biti i uvod u apneju, vrlo ozbiljan poremećaj – upozorava dr. Zoran Đogaš, predsjednik Hrvatskog somnološkog društva i voditelj splitskog Centra za medicinu spavanja, jedinstvene ustanove koja je ujedinila bolnički i znanstveni rad. Njezin tim specijalista, u kojem su neurofiziolozi, otorinolaringolozi, kardiolozi, neurolozi, psihijatri, osim što pruža pomoć pacijentima, istražuje područje koje je još obavijeno tamom.
Insomnija je najčešći razlog zbog kojega im se ljudi obraćaju. Na drugom je mjestu prestanak disanja. Riječ je o pojavi učestaloj kao i dijabetes, ali se često ne liječi iako posljedice mogu biti fatalne. O njoj se u Hrvatskoj donedavno nije znalo gotovo ništa, a u Europi se tek zadnjih 10-15 godina razvija svijest kako je apneja povezana s brojnim zdravstvenim problemima i može biti doista opasna.
– Ljudi koji imaju apneju uglavnom je nisu svjesni. Jedan je od glavnih simptoma zvučni fenomen, odnosno hrkanje, a često je povezana i s dijabetesom i visokim tlakom. Apneičari često hrču i kada čovjek prestane disati, a to traje od pola minute do dvije, tada nema ni hrkanja. U tim trenucima može se dogoditi akutno stanje poput iznenadne smrti. Zašto? Prestanak disanja aktivira simpatički sustav koji podiže rad srca, puls i arterijski tlak. Kada često imate podražaje sustava, svaka takva epizoda postaje rizik za moždani i srčani udar – upozorava dr. Đogaš.
Treba biti oprezan, ali ne treba paničariti. Hrkanje nužno ne znači apneju, a ni svaki prestanak disanja ne smatra se opasnim.
– Ako čovjek ima do pet epizoda prestanka disanja u jednom satu spavanja, a svaka epizoda koja se računa treba biti dulja od 10 sekundi, onda je to u redu, nije bolest. Ako je do 15 epizoda u jednom satu, onda je to umjerena apneja, do 30 epizoda srednje težak oblik bolesti, a više od 30 težak. Dobar dio apneičara ima i više od 50, 60, 70 prestanaka disanja u jednom satu. Ti ljudi većinu vremena spavanja ne dišu, što je kao da ronite na dah čitavu noć – objašnjava.
No, postoji nekoliko efikasnih načina liječenja. Kirurgija pomaže ako postoje mehaničke zapreke za disanje, ali u velikom broju slučajeva nije učinkovita ako joj se pristupi kao isključivom rješenju, kao ni uzimanje lijekova. Glavni je način liječenja s pomoću uređaja od kojega crijevo ide do maske koja se stavlja na lice dok spavamo, a zrak se zapravo pod povišenim tlakom pušta u gornje dišne putove.
– CPAP uređaj, to je famozan proizvod! Na ideju je došao liječnik Colin Sullivan koji je provodio istraživanja na psima, a imao je pacijenta s teškom apnejom koji je trebao biti traheotomiran. Tražio je da mu stavi tu masku koju su prije probali psi i rezultat je bio fantastičan. To je bilo 1981., a danas je taj uređaj tehnološki sve bolji. Napokon ga ne treba više osobno plaćati, dobiva se preko HZZO-a, što je također naša velika pobjeda – ističe dr. Đogaš.
Pilule šakom i kapom
Nesanica je najrašireniji poremećaj spavanja: od nje u ovom trenutku u Hrvatskoj pati vjerojatno 10 do 15 posto stanovnika. Povremeno se zbog insomnije oko 30 posto ljudi prevrće u krevetu.
– Ozbiljan je to problem, preklapa se s puno različitih medicinskih grana, najčešće sa psihijatrijom. Može biti iz psiholoških ili psihijatrijskih razloga, ali ujedno nesanica može biti uzrok psihijatrijskih poremećaja. Onome tko dulje pati od nesanice to je glavni problem u životu, ništa mu drugo nije važno – kaže dr. Đogaš.
No, obiteljski liječnici nedovoljno pozornosti posvećuju tom problemu. Na žalost, sve se svodi na to da liječniku promrmljamo kako loše spavamo, a on nam propiše lijek koji pomaže uspavljivanju.
– To su najčešće benzodiazepini (apaurin, diazepam i sl.), najpropisivanija skupina lijekova uopće, u svijetu i kod nas. Ali ti lijekovi imaju četverostruko djelovanje: sediraju vas, odnosno usporavaju, imaju hipnotski učinak, što znači da uspavljuju, skidaju tjeskobu i opuštaju mišiće. Vama bi trebao samo hipnotski učinak da vas uspava, a uzimate lijek koji ima tako širok spektar djelovanja. Upravo su to lijekovi koji su na prvom, drugom i desetom mjestu kao najprodavaniji u Hrvatskoj. Znači, daju se šakom i kapom – tvrdi dr. Đogaš.
Elektrode na nogama
Ne treba zaboraviti da je riječ o lijekovima koji izazivaju ovisnost. Usto, kao posljedica njihova uzimanja, opada tonus mišića, što pogoršava apneju. Zato, ako loše spavate, od svog liječnika obiteljske medicine umjesto recepta za šarene pilule tražite uputnicu za Laboratorij za medicinu spavanja, gdje će vas pregledati tim specijalista i pokušati otkriti uzrok vašeg problema. Liste čekanja su duge, s obzirom na to da se spavanjem bavi mali broj liječnika, i to samo u dva najveća hrvatska grada. Na pregled se u prosjeku čeka nekoliko mjeseci. No, kada dođete na red, da bi se ustanovilo što vas muči, morat ćete kod njih i prespavati. Donesete pidžamu, legnete u postelju, prikopčaju na vas elektrode i snimaju dok spavate.
– Glavna je pretraga polisomnografija, što znači snimanje od sedam sati s brojnim zapisima. Snimamo EEG valove, pokrete očiju, tonus mišića na donjoj čeljusti, koji pada kada postajete pospani. Na vrat stavimo mikrofon i snimamo zvukove; hrkanje, škrgutanje zubima, mrmljanje. Snimamo rad srca, pokretanje prsnih i trbušnih mišića, a elektroda na prstu mjeri sadržaj kisika u hemoglobinu. Taj se kisik može drastično smanjiti pri prestanku disanja. Elektrode stavimo i na noge i promatramo ima li pomicanja, odnosno postoji li sindrom nemirnih nogu – opisuje dr. Đogaš. Svi rezultati zajedno upućuju na to kako liječiti pacijenta.
Spavanje, koje na prvi pogled izgleda kao monotono stanje, zapravo je vrlo zanimljiv proces. Tijekom spavanja izmjenjuje se četiri ili pet ciklusa, a svaki traje oko sat i pol. U početku spavamo površno, a onda tonemo u sve dublji san, potom se vraćamo prema površini. Onda slijedi REM stadij, povezan sa sanjanjem. U toj fazi mozak nam radi kao da smo u budnom stanju. Nakon toga ide se prema dubokom sporovalnom spavanju, onda dolazi drugi REM koji je nešto duži. U drugom dijelu noći površnije se spava i intenzivnije sanja. Otkrivši sve to, znanstvenici su došli do zanimljivih spoznaja.
– Duboko se spava jedino na početku noći pa nije svejedno kada idete u krevet. Ako idete kasno spavati i spavate dulje, to nije isto kao da ste legli na vrijeme jer u našem mozgu postoji biološki sat koji određuje pospanost i budnost. Dakle, legnete li kasno, nema tog dubokog spavanja i ne budimo se odmorni i naspavani. Mladost, koja voli noćariti, radi na sebi jedan nekontrolirani pokus za koji ne znamo kako će završiti. Nije normalno dugo živjeti u neskladu sa svojim biološkim satom u mozgu – upozorava dr. Đogaš.
Dnevnik za pogreške
Nema trikova za zdrav i dobar san, ali želimo li fino spavati, trebali bismo se držati određene rutine. Na počinak treba nastojati ići uvijek u isto vrijeme, a krevet, koji mora biti udoban, služi za spavanje, ne za čitanje ili gledanje televizije. Spavati treba u tišini, a vodite li dnevnik (s podacima kada ste legli, koliko i kako ste spavali, što ste prije toga radili i slično), sami ćete vidjeti gdje griješite.
Što se seksa tiče, već i temeljni udžbenici doslovce kažu da je krevet samo za spavanje i za seks, ali ljudi se još smijulje kad takvo što pročitaju. To je samo pokazatelj da premalo otvoreno razgovaraju sa svojim liječnicima i da su prirodne stvari kao spavanje i seks još pomalo tabu teme. Neki kažu da bi bilo bolje seks prakticirati ujutro, za buđenje. Jer se općenito pojačana tjelesna aktivnost ne preporučuje navečer. No, seks može biti različit, a općenito govoreći, vrijeme prije odlaska na spavanje treba upotpuniti relaksirajućim sadržajima, koji vas smiruju i uvode u zdrav san. Laku noć!
Obavezno pročitajte! SPAVAJTE BOLJE, ŽIVITE DULJE William C. Dement