Proizvodnja se odvijala u talijanskom gradu Torinu. To je namaz koji je preživio ratno vrijeme, ekonomsku krizu te predstavlja industrijski trijumf. Većina povjesničara se slaže da je ranih 1800-ih Torino bio europska prijestolnica čokolade. Neki pak povjesničari bilježe da se još 1680-ih u Italiji eksperimentiralo s čokoladom.
Tek 1865. godine na karnevalu u Torinu, nakon četiri godine od ujedinjenja Italije, taj čokoladni namaz s lješnjacima počeo se službeno nazivati Gianduia. Nakon 90 godina proizvodnje namaza u miru, pred 2. svjetski rat, namaz je doživio razdoblje nesigurnosti njegove proizvodnje. Proizvodnju je ometalo smanjenje i drastično limitiranje kakaa zbog rata.
Pietro Ferrero je 1951. godine revolucionarizirao industriju proizvodnje čokoladne štruce koja se nazivala ''La Supercrema''. Supercrema je postala dostupna diljem Italije, te je Ferrerov sin, Michele malo izmijenio recept i dodao palmino ulje i pripremio proizvod za masovnu produkciju i izvoz. Tako se Supercrema 1964. godine preimenovala u današnju Nutellu koja je postala poznati doručak u Europi, Aziji i SAD-u. Prva teglica Nutelle kakvu danas poznajemo izašla je iz tvornice u gradu Albi 1964. godine. Teglica Nutelle preživjela je dva stoljeća društvenih, političkih i povijesnih promjena.
Nutellu ne možete pronaći na trešnjevačkom placu, ali možete svježe voće i povrće.
