Fiorenco Lučić otvara most između Cresa i Lošinja ručno svaki dan po dva puta već pet godina. Koliko god temperature bile visoke, uvijek je u istoj uniformi – narančastom reflektirajućem prsluku i radnim hlačama. Zdanje teško nekoliko stotina kilograma hidraulikom podiže tek nekoliko centimetara, a potom brzim obrtajima mota maleni kotačić na mostu, pomoću kojeg se i sam most pomiče udesno. Zviždukom daje znak jedriličarima i gliserima da mogu proći kako ne bi morali zaobilaziti čitav otok.
“Forza, forza, dajte puni gas”, čitavo vrijeme dok je most “dignut” viče onima koji plove. Kako god da se okrene, kaže Lučić, nitko nije zadovoljan. Ako na vrijeme spusti rampu i zatvori promet automobilima, uvijek će se naći netko nezadovoljan jer kasni na trajekt, dok se ovi na moru ljute kad ih se požuruje... Najteže je most okretati kada puše jugo.
– Nema kočnice, to je samo snaga moje ruke – kaže Lučić. Zato most i ne pomiče kada puše orkansko jugo. Most preko Osorskog kanala prva je točka prema najstarijoj destinaciji za liječenje astme, obitavalištu oko stotinu dupina i domu macaklina, zaštićene vrste guštera koji žive na Malom Lošinju. Želeći na jednom mjestu okupiti sve bilje koje raste na tom području, Sandra Nikolich zasadila je i miomirisni vrt nedaleko od samog središta Malog Lošinja, gdje održava i radionice o svojstvima bilja, a posjetitelji mogu kušati med, lošinjski čaj od šipka ili liker od mirte.
– Miris koji bi mi se zadržao na odjeći kada sam kao mala djevojčica s roditeljima išla u šparoge ostao mi je u sjećanju još i danas pa sam se odlučila time i baviti. U vrtu sam stalno, pomaže mi jedna djevojka – kaže Nikolich dok je revanjem pozdravlja maskota miomirisnog vrta. Magarac Dragan toliko je dugo tamo da je stekao i prijatelje, koji mu, čim stignu u Lošinj na ljetovanje, donose jabuke kao desert. Dok nije u toru, vlasnici pomaže tako što ne mora kositi travu jer je on obrsti, a dobro se slaže i sa susjedom zecom. U središtu vrta je i kućica, u kojoj prodaju sve što naprave, jastučiće lavande, sapune raznih mirisa, likere, marmelade..., a replika je prvih kuća na Malom Lošinju.
Odatle je do središta mjesta, u luci na dnu duboke i zaštićene uvale, potrebno je desetak minuta pješice.
>>U najužu kuću na svijetu, široku samo 2 metra, turisti idu na fitness
