Boravak u prirodi ljudima je doslovce ugrađen u DNK, od samih početaka živjeli smo u simbiozi s florom i faunom, samo smo, napretkom tehnologije i razvitkom gradova, na to pomalo zaboravili. Dolaskom pandemije koronavirusa i promjenom životnih pravila, nekako smo se spontano ponovno okrenuli prirodi i hodanju. Planinarenje je naglo skočilo na vrh omiljenih aktivnosti, boravak na svježem zraku i kretanje dobili su novo značenje.
Kako danas na planinarenje gleda Suzana Štimac, jedna od najpopularnijih fitness instruktorica u Zagrebu te koliko joj je boravak u prirodi pomogao da prebrodi lockdown, otkrila nam je u sljedećem intervjuu.
Zašto ste se odlučili sudjelovati na HIGHLANDER-u? Zašto ste odabrali kršoviti Velebit sa šatorom na leđima umjesto, recimo, odmora na hrvatskoj obali?
Pomicanje granica za početak. Rješavanje strahova. Nisam nikad spavala u divljini, u šatoru. Naravno da ću i ja ljetovati na hrvatskoj obali, ali u životu je bitan balans – svega po malo, i mislim da ja vrlo dobro balansiram.
Planinarite li često? Koja ste mjesta sve obišli?
Koliko mi obaveze dopuste. Za vrijeme covida sam puno više, sada trenutno skoro pa ništa. Čekam godišnji da se opet aktiviram. Često sam na Sljemenu, a od nekih većih vrhova ništa nisam prošla osim naših otoka. Još mi je ostao Hvar i Brač, sve ostale otoke od Kvarnera do Visa sam prošla - volim kombinaciju kamena i mora.
Smatrate li da je planinarenje važno za mentalno i fizičko zdravlje? Možete li to usporediti s današnjim potrebama (Covid, stres, digital detox...)
Nisam od onih koji samo planinare, mislim da je meni, koja živim 300 na sat planinarenje bijeg od brzine, od ljudi, način da malo smirim misli i popričam sama sa sobom. Za vrijeme covida sam si postavila izazov da svaki dan prođem 20 km jer sam u jednom danu s 15 sati rada pala na nulu, a nisam osoba koja može sjediti i čekati. Na taj način su mi, uz planinarenje, brže prolazili dani i nisam razmišljala o neizvjesnosti u kojoj se nalazimo.
Potičete li ljude u svojoj okolini da slijede vaš primjer?
Obzirom da me prati puno ljudi svakodnevno ih motiviram na trening i boravak u prirodi. Moji vježbači, više manje, svi svoje vikende provode negdje u planini ili u prirodi i svakodnevno gledaju da prođu bar 12000 koraka. Mislim da sam po tom pitanju dosta dobra i da sam svojom energijom uspjela pokrenuti dosta ljudi.
