Uz svu kulturnu baštinu, prirodne ljepote, tradicionalne delicije i more toga u ponudi, najljepše što čovjek može zateći u Argentini svakako su ljudi. Na ta divna stvorenja se čovjek uvijek može osloniti kada je u neprilici. Njihova otvorenost, srdačnost i pristupačnost u potpunosti razotkriva njihovo podrijetlo. Oni su tipični topli Mediteranci koji su u svakom trenutku spremni potpunom strancu dati cijelog sebe. A najgora stvar koju čovjek može zateći u Argentini, nažalost, također su ljudi. Ta druga skupina primitivnih homo sapiensa vreba svaki trenutak za potencijalnu prijevaru i krađu, nemaju ni trunke tolerancije i razumijevanja. Vođeni isključivo životinjskim instinktima žive od danas do sutra, ne razmišljajući ni trenutak o moralnim vrijednostima, iako će sve svi zakleti u dobrotu i poštenje koje im nalaže njihova kršćanska vjeroispovijest.
No, za takav uskogrudni pogled na svijet najmanje su krivi oni sami. Obrazovni sustav Argentine potpuni je promašaj, katastrofalno pravosuđe dovelo je do situacije u kojoj je korupcija na svim društvenim razinama postala nešto sasvim normalno i na koju više nitko ne reagira, a utjecaj divljeg kapitalizma nametnuo je potpuno iskrivljenje vrijednosti. Takva situacija dovela ih je do toga da je najbitnije egzistirati a da pritom uopće nije bitno koliko će tuđih leđa polomiti. Prate se isključivo najnoviji trendovi, jer upravo je to najvrjednija karta prihvaćenosti u društvu. Bitno im je izgledati dobro, imati na sebi markirane stvari iako su one često samo falsifikat. No, zar je bitno je li original ili nije, Bože moj, najbitnije ja da na prsima imaju natpis proizvođača koji je dobrodošao na tom tzv. popisu prihvaćenosti.
Teško ću ikad zaboraviti taj izlog! "Ako tamo ne nađeš crne tenisice, nećeš ih naći nigdje u Buenos Airesu", glasili su bojni savjeti mojih ovdašnjih prijatelja koji su me odveli na križanje ulica Cabildo i Juramento. Raj za oldschool šopingholičare. Nema šoping centra već niz malih trgovina koji se protežu uzduž i poprijeko obaju ulica. Kao nekoć 90-tih kod nas. I nema koga nema. Mislim na popularne proizvođače, naravno. Već na ulazu u prvu trgovinu vidio sam da će tu teško pronaći ono što tražim. Bilo mi je da se ovdje prije svega vodi rat među trgovinama zvan - tko sličniji rezervnom dresu Barcelone. Iz tog prvog izloga mi se smiješio kartonski Lionel Messi, koji me okićen cijelom paletom šarenih boja, desnom rukom uvjeravao kako je upravo ovo pravo mjesto za mene. "Da vidimo, crne tenisice", govorio mi je glas u glavi. Kričavo žute, narančaste, blještavo plave, pa malo crvenih sa srebrenim detaljima, zlatne na kojima piše Messi... I onda izdvojeni izlog oko kojeg se skupilo podosta ljudi. Većinom stranci. Čujem da pričaju engleski. Oduševljeni gužvaju uzorke u rukama. Ispod natpisa 'Oferta' ugledao sam crne tenisice na čijem se prednjem dijelu isticala karikatura jedne svima nam poznate slavne ličnosti. S bočne strane je pisalo 'Papa Francisco'. "Ma nije moguće"", pomislio sam.
Već u drugoj trgovini shvatio sam da je moja potraga uzaludna. Klasične dugine boje iz prethodne trgovine ovdje su mutirale u one tipa Fanta Shokata. "Mogu li vam kako pomoći", priupitala me ljubazna prodavačica. "Tražim obične crne tenisice po mogućnosti da nemaju nikakav dodatni detalj i bez ikakve dodatne opreme tipa zračni jastuci ili 'Back to the future' pumpicu za pričvršćivanje uz nogu." "Ijuuuuu", glasio je njen odgovor popraćen namrštenim obrvama i udaljavanjem gornjeg dijela tijela. Izgledalo je kao da je ugledala gubavca sa svježom izraslinom na čelu. "Dakle?" "Gospodine, ovo je moderna trgovina. Ovo je moderan grad u kojem žive moderni ljudi. Teško da ćete nešto takvo naći ovdje u Buenos Airesu. To je zastarjela moda koju više nitko ne želi. Vaš je problem što se ne želite prilagoditi vremenu u kojem živite." Izribala me u 15 sekundi. Pokisao sam izašao iz trgovine. Ali bila je u pravu. Da, ne želim se prilagoditi vremenu u kojem živim. I što sad? Najbolje da se ubijem jer želim nešto drugačije?
Nakon druge trgovine, potpuno deprimiran, odlučio sam odustati od potrage. Krenuo sam drugom stranom ulice na autobusnu stanicu gdje ću uhvatiti 41-icu koja će me odvesti natrag do Ville Urquize. I onda sam putem ugledao nešto što prije nikad nisam. Možda sam ja zaista staromodan, ali nisam se prestajao smijati. Trgovina koja se predstavlja kao mjesto na kojem se mogu kupiti raznorazni kompjutori zove se 'Selfie store'. Valjda je to moderno mjesto kada u njoj ima svega dva laptopa i dva notebooka ali zato 1.000 vrsta mobitela i dodatne opreme poput onih popularnih selfie štapova ili kako li se već zovu, na tone različitih slušalica jer tko se danas može voziti u autobusu ili šetati gradom a da pritom ne sluša ultra turbo najmodernije hitove još jutros skinute s torrenta. Selfie store! WOOOOOW! Moderno mjesto! Od svega je možda najmoderniji vrhunski logo - ruka koja drži mobitel u pozi selfija a palac je naravno uspravljen prema gore, jer svakoj turbo mega kul modernoj stvari poput ovog loga treba dati lajk!
I ovaj Buenos Aires je otišao u ku... Ovaj kratki događaj odmah sam 'bacio na papir', a onda sam se pitao - jesam li ja to pisao o Argentini ili o Hrvatskoj? Ima li razlike?
>>Slatka mala djevojčica ponos je cijelog kontinenta i obožavaju je svi, osim političara i tajkuna
>>Dan prije izbora u Argentini ne rade klubovi, a alkohol je zabranjen svima
Ima razkike oni nemaju Milanovica pa I'm ga posaljemo pislije izbora