Nisam rodila svog sina. Nastao je iz mojega jajašca i
spermatozoida mog supruga, ali ga ja nisam rodila.
Hangar u bolnici
Pola desetljeća pokušavala sam zatrudnjeti, a onda sam
zaključila da je jedini način da, želim li dijete koje je genski
povezano sa mnom i suprugom, nađem ženu čija je maternica pouzdanija od
moje.
Tako za New York Times, vrlo osobno i otvoreno, piše njegova
novinarka Alexandra Kuczynski o surogat-majkama, temi koja u Americi,
uostalom, kao i u Hrvatskoj, izaziva kontroverze i osude. Njezina priča
počela je stereotipno – supruga je srela kad su joj bile 32
godine. Njegova reproduktivna povijest nije dala naslutiti da bi bilo
problema – iz dvaju brakova imao je šestero djece.
Kako se do njezine 35. godine “ništa nije
dogodilo”, potražili su pomoć liječnika i krenuli na cikluse
priprema za oplodnju in vitro.
– Čekaonica u bolnici Cornell nalikovala je na hangar. Sestra
bi izvikivala imena, tu i tamo neko bi mi zazvučalo poznato.
Prišla mi je jedna žena žaleći me: “Ne brinite
se”, kazala je, “ovdje je kao na sastanku anonimnih
alkoholičara. Nitko neće odati vašu tajnu”
– piše Alex. Sa suprugom je prošla 11
ciklusa izvantjelesne oplodnje, dvaput je ostala trudna –
jednom bez pomoći liječnika. Čedo je umrlo u desetom tjednu.
Zašto? Nisu znali. Samo su joj rekli da nema genskih
malformacija. – Onda sam ja problem – zaključila je
bez obzira na to što su je liječnici uvjeravali da je zdrava.
– Ne znam kako smo osvijestili to da postoji opcija
surogat-majki – kaže Alexandra. Bilo je to u prosincu 2006. U travnju 2007. sastali su se s odvjetnicom
specijaliziranom za surogatstvo. Izrecitirala je detalje: 25 tisuća
dolara plus 10 tisuća dolara medicinskih troškova za
prijenos embrija u maternicu surogat-majke.
Alex i suprug odabrali su majku iz “kataloga”
– tražili su osobu po načinu života i
razmišljanjima najsličniju njima. Njezino je ime Cathy,
imala je 43 godine, fakultetski je obrazovana, dugo u braku, troje
djece... Već je jednom bila surogat-majka. Nisu imali financijskih
problema. – Priznala je da je novac tek marginalno važan te
da su suprug i ona već udomili 17 djece – kazala je
Alexandra. Prijenos embrija obavljen je jednog listopadskog dana u New
Yorku.
– Cathy se nakon zahvata pojavila nasmiješena.
“Mislim da je uspjelo”, rekla mi je –
prisjeća se Alex. Bio je to početak njezina emotivna kaosa: –
Gledala sam je i mislila: “Ja ne mogu, ona može imati
djecu...” Divila sam joj se i zavidjela joj. Bila sam i
ljutita. Kad mi je javila da ide sa suprugom u Las Vegas, pobjesnjela
sam. Moje dijete za kockarskim stolovima! Divljala sam, ali me suprug
smirio.
Dvije majke zajedno su išle na kontrole. Poslije, kad bi
Alex svojim prijateljima slala slike fetusa, brisala bih Kathyno ime iz
kućice “Majka” i upisivala svoje. Preokret se
dogodio pretkraj trudnoće: Kathy je bila golema, Alexandra je
išla na planinarenja, skijanja... Ovo i nije tako
loše, mislila je. Kathy je bila izrazito pažljiva
– prinijela bi Alexandrinu ruku na trbuh kad bi osjetila da
se dječačić, nazvan Max, rita, objašnjavala joj je gdje je
glavica...
Prva kriza
Na porođaju je bila cijela “vojska”: Alexandra,
njezin suprug, Cathyn suprug, njezine dvije kćeri. – Kad bi
Kathy povraćala, i ja sam – kaže Alex. Max se rodio, a Alex
je prerezala pupčanu vrpcu. Mjesec dana kasnije Alex je pala u krizu:
“Što smo napravili?” Suprug ju je umirio
riječima: “Ti si rodila naše dijete. Liječnici su
ga izvadili iz tvog tijela prije deset mjeseci”. –
I ta me iskrivljena logika smirila – kaže Alex.
Agencije ne primaju siromašne
Agencije koje posreduju u traženju surogat-majki ne pristaju primiti žene slabijeg materijalnog stanja. Siromaštvo prisiljava ljude na ekstremne mjere, a to ne želimo, kazala je Alexi odvjetnica. Siromaštvo, dodala je, vuče repove: siromašne žene često žive u nesređenim obiteljskim odnosima, odnosno nemaju stabilnu vezu, mnogima je zdravlje narušeno, kao i težina. Vrlo rijetko imaju zdravstveno osiguranje koje je preduvjet za to da budu surogat-majke.
