U rimsko su se doba u kupalištima odmarali, liječili i oporavljali rimski vojnici, bogataši i običan puk. Popularnost mineralnih voda kao blagodati za tijelo i um slabi u srednjem vijeku, ali novi procvat počinje u 18. stoljeću i traje do danas.
Slana, jodna tekućina promijenila je budućnost jednog gotovo nepoznatog sela slavonske ravnice. Ono je postalo izvorište davno nestalog Panonskog mora, na koje su pristizali ljudi iz okolnih sela i gradova tražeći ozdravljenje. Niknule su tamo Bizovačke toplice. Lipička prirodna mineralna voda u podzemlje je ušla prije 35.000 godina. Zaštićena je od svih zagađenja i puna otopljenih minerala, a proučavali su je mnogi svjetski znanstvenici.
Sustav liječenja u toplicama s vremenom se, naravno, drastično promijenio i modernizirao. Rehabilitacija u toplicama neophodna je, primjerice, za bolesnike koji su operirali kralježnicu ili doživjeli moždani udar. Istražili smo tko sve ima pravo na topličko liječenje, koji uvjeti moraju biti ispunjeni te koliko su dugačke liste čekanja.
– Bolnička medicinska rehabilitacija provodi se u specijalnim bolnicama za medicinsku rehabilitaciju, i to kao početna i održavajuća. Kod provođenja početne bolničke medicinske rehabilitacije osiguranoj osobi odobrava se boravak u ugovornoj specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju, u pravilu, u trajanju od 21 dan. Kod kroničnih bolesti i stanja osiguranoj osobi se odobrava održavajuća bolnička medicinska rehabilitacija u trajanju do najdulje 21 dan – pojašnjavaju nam u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.
– Prijedlog za početnu bolničku medicinsku rehabilitaciju daje odjelni doktor specijalist odgovarajuće specijalnosti bolnice za liječenje akutnih bolesti, u kojoj se osigurana osoba liječi, kada je potreban premještaj u specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju. Prijedlog za održavajuću medicinsku rehabilitaciju daje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite na osnovi mišljenja i nalaza doktora specijalista odgovarajuće specijalnosti – razjašnjavaju nam.
Kako to izgleda u praksi, jednostavnijim rječnikom pojašnjava nam doc. dr. sc. Mario Ćurković, dr. med., spec. obiteljske medicine iz Osijeka.
Preporuku za stacionarno liječenje bolničkom medicinskom rehabilitacijom daje fizijatar, primjerice nakon moždanog udara ili operacije, u trajanju od 21 dan. Fizijatar može direktno napisati u koje toplice upućuje pacijenta, ili će to odrediti HZZO. Krapinske su toplice, na primjer, specijalizirane za liječenje nakon infarkta miokarda. Nakon spomenute preporuke, liječnik obiteljske medicine piše uputnicu za liječničko povjerenstvo HZZO-a koje potom odobri ili ne odobri bolničku medicinsku rehabilitaciju – iznosi korake dr. Ćurković.
Kako navode u HZZO-u, njihovo liječničko povjerenstvo pri odlučivanju uzima u obzir pravne akte, medicinsku dokumentaciju, klinički status pacijenta, uključujući i njegov pregled ako je to neophodno za donošenje ocjene.
– Izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite obvezan je, uz prijedlog za održavajuću bolničku rehabilitaciju, upoznati liječničko povjerenstvo HZZO-a s cjelokupnom medicinskom dokumentacijom i s drugim bolestima od kojih osigurana osoba boluje. Liječničko povjerenstvo HZZO-a može osiguranoj osobi uskratiti suglasnost za bolničku medicinsku rehabilitaciju kada ocijeni da ne postoji medicinska opravdanost ili postoje kontraindikacije za njezino provođenje. Za provođenje održavajuće bolničke medicinske rehabilitacije izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite, nakon dobivenog odobrenja liječničkog povjerenstva HZZO-a, daje osiguranoj osobi uputnicu za bolničko liječenje te prilaže svu potrebnu medicinsku dokumentaciju. Odobrenje za produljenje bolničke medicinske rehabilitacije daje na prijedlog odjelnog doktora specijalista odgovarajuće specijalnosti liječničko povjerenstvo HZZO-a prema sjedištu specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju – rezimiraju u HZZO-u.
Ima li pacijent šanse ostvariti pravo na takvo liječenje, ovisi i o tome nalazi li se njegova dijagnoza na HZZO-ovu Popisu bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljeda za odobravanje bolničke medicinske rehabilitacije. Pogledajmo ponovno kako to izgleda u praksi. Naš dr. Mario Ćurković ukucava dijagnozu o kojoj je nedavno progovorila i pjevačica Adele – išijasa kao posljedice diskus hernije, a takvi su pacijenti česti. U sustavu se pokazuje poruka da odabrani slučaj nije na popisu stanja za koja se odobrava topličko liječenje.
– Po mom iskustvu, na liječenje u toplicama obavezno se ide nakon moždanog udara, operacije kuka ili koljena, kao i pojedinih bolesti mišićnog sustava – navodi dr. Ćurković nekoliko primjera, a on na takvo liječenje uputi jednog ili dva pacijenta mjesečno.
Kada liječničko povjerenstvo pokaže zeleno svjetlo za odlazak na topličko liječenje, obiteljski liječnici upute pacijenta da nazove ustanovu u koju se upućuje, obavijesti je da ima odobrenje za stacionarno liječenje te zatraži da ga stave na listu. Obiteljski liječnik potom ispisuje uputnicu za liječenje bolničkom medicinskom rehabilitacijom i putni nalog. Uputnica koja se tom prilikom izdaje je B1.
Ako HZZO ne odobri takvo liječenje, može se izdati uputnica za pregled fizijatra u toplicama te D1 uputnica za ambulantno liječenje. Na osnovi D1 uputnice, pacijenti mogu ostvariti fizikalnu terapiju na teret HZZO-a, a putne troškove, hranu i smještaj plaćaju sami. Obično takvi pacijenti brzo dođu na red – kaže dr. Ćurković. Ta uputnica vrijedi dulje, odnosno na nju se može ići cijele godine na liječenje, ne mora je se uvijek pisati iznova.
Oni prvi, pak, obično čekaju mjesecima. Svaka ustanova ima svoju listu čekanja.
U kojim će se toplicama bolesnici liječiti, obično se određuje po pravilu najbliže ustanove. Kao što smo već spomenuli, u slučaju infarkta upućuje ih se u Krapinske toplice ili u Opatiju, a te su ustanove specijalizirane za takve pacijente pa se, u slučaju da nešto krene po zlu, može odmah i adekvatno reagirati.
– HZZO odobrava rehabilitaciju u skladu s medicinskim indikacijama, no ne određuje u koju ustanovu za liječenje medicinskom rehabilitacijom osigurana osoba ide, već to ovisi o dijagnozi osigurane osobe. Napominjemo da osigurana osoba ima pravo na troškove prijevoza ako medicinsku rehabilitaciju provodi u zdravstvenoj ustanovi koja je najbliža i koja može provesti indicirano liječenje. Naime, neke su toplice specijalizirane za određenu vrstu rehabilitacije. HZZO ima ugovor s 15 ustanova za liječenje medicinskom rehabilitacijom: Lječilište Bizovačke toplice, Lječilište Topusko, Lječilište Veli Lošinj, Specijalna bolnica Biograd, Specijalna bolnica Biokovka, Specijalna bolnica Daruvarske toplice, Specijalna bolnica Kalos (otok Korčula), Specijalna bolnica Krapinske toplice, Specijalna bolnica Lipik, Specijalna bolnica Naftalan, Specijalna bolnica Rovinj, Specijalna bolnica Stubičke toplice, Specijalna bolnica Thalassotherapia Crikvenica, Specijalna bolnica Thalassotherapia Opatija, Specijalna bolnica Varaždinske toplice – navode, pak, u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.
Dio koji je u nadležnosti HZZO-a postupak je samog odobravanja liječenja medicinskom rehabilitacijom, kako je naprijed objašnjeno. Medicinska trijaža i vrijeme čekanja za provođenje rehabilitacije u nadležnosti je zdravstvenih ustanova, zaključuju oni.
