Oksitocin, molekulu koja jamči "vječnu ljubav", već je moguće dobiti u ljekarnama. No prije nego što se pohrli po bliskost u tableti, treba znati da će do uporabe u nemedicinske svrhe, kao što su odnosi između partnera, proći još puno vremena.
Emotivna veza
Zasad se prepisuje ženama koje imaju problema s dojenjem. Jer – sve što je vezano s mozgom – a osjećaj ljubavi i zaljubljenosti jesu – vrlo je komplicirano. A nismo sigurni točno kako funkcionira. Samo znamo da ljubav ulazi kroz nos. Govori nam tako Marko Košiček s Instituta Ruđer Bošković. On je prije osam godina privukao pozornost pobijedivši na natjecanju u Britaniji s temom biokemije ljubavi.
– Oksitocin je važan hormon i u mozgu se izlučuje kod dojenja, kod trudova te kod orgazma. Fiziološka uloga mu je da izaziva kontrakcije mišića. No za organizam bi bilo "skupo" da se jedna supstancija koristi samo za jednu svrhu, tako da oksitocin služi i za stvaranje emotivne veze, bilo između majke i djeteta, bilo između partnera u seksu – objašnjava Košiček, koji se bavi istraživanjem neurodegenerativnih bolesti na Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđera Boškovića. Taj osjećaj povezanosti dobro poznaju žene koje su tek rodile. On – evolucijski – jamči da će se majka brinuti za potomstvo. Oksitocin nije specifičan za ljude. Istraživanja na planinskim i prerijskim voluharicama – jedna je izuzetno poligamna, a druga monogamna vrsta – pokazalo je da nije dovoljno samo strpati oksitocin u organizam i ostati zauvijek s partnerom. Ili, nije svaki oksitocin oksitocin.
Teška manipulacija
– Hipofiza izlučuje oksitocin i on slobodno pliva po tijelu dok se ne veže za receptore. Uvidjeli su da se kod planinskih i prerijskih voluharica veže za različite regije u mozgu i o tome je ovisilo jesu li monogamne ili poligamne – nastavlja Košiček, čiji je djed dr. Marjan Košiček bio poznati znanstvenik i pionir u području seksualnosti na ovim prostorima.
No što je s ljudima?
– Naš je mozak složeniji i ljudima ne upravljaju samo instinkti. Postoji utjecaj okoline i kulture – govori.
Može li se govoriti onda o tableti koja jamči ljubav, odnosno može li se oksitocin unositi u organizam kako bi nas vezao ili da druge veže uz nas?
– Tu leže teškoće. Kao što sam rekao, oksitocin ima utjecaja i na druge stvari, na grčenje mišića. Kako ga onda ciljano prenijeti u mozak i to u točno određene regije, bez tih "nuspojava". Jako teško, kaže mladi znanstvenik. U laboratorijskim uvjetima je lakše manipulirati za koju će se regiju u mozgu vezati, zato i najave o tableti ljubavi treba uzeti sa zadrškom. Prije nego tablete koristit će sprej.
– Kako bi se preskočila krvno-moždana barijera koja stoji na putu vezanja za receptora u mozgu, što je još jedna teškoća, radili su se eksperimenti s udisanjem. U kockarnicama su kroz ventilaciju puštali molekule oksitocina. Pokazalo se da su ljudi u tim prostorima više kockali, bili odlučniji. To je zbog još jednog djelovanja oksitocina – ukida inhibicije i diže razinu sigurnosti. Znate primjere kad majka, bilo kod ljudi ili životinja, zdušno brani mlade. Oksitocin joj daje hrabrost, objašnjava.
No uz oksitocin postoji još jedna molekula koja pak jamči zaljubljenost. Proces zaljubljivanja počinje s feromonima, kojima izmjenjujemo informacije o seksualnoj privlačnosti i kompatibilnosti između partnera. Kad ih udahnemo, vežu se za receptore, nakon čega počinje veća proizvodnja fenil-etil-amina. Ta molekula slična je amfetaminu i izaziva osjećaj euforije, uzbuđenosti, pojačano izlučivanje adrenalina. – Zato i osobu u koju smo zaljubljeni ne možemo realno sagledati – kaže Košiček.
No zaljubljenost ima rok trajanja: izlučivanje fenil-etil-amina traje od tri do pet godina, objašnjava. Tad odgovornost za bliskost između partnera preuzima oksitocin. Zasad će se još proizvoditi na stari način – tjelesnim dodirom i orgazmom.
a što je sa tisućama ljudi kod kojih se ljubav rodi na daljinu, bez ikakvog fizičkog kontakta? što njima ulazi kroz nos? vjerujem da je ovaj lik otkrio nešto, ali ni sam ne zna što je to i kako to reagira u mozgu...