Iako ih obično smatramo ljudima iz sjene kojima je jedina dužnost da nama bude ugodno i nisu toliko medijski eksponirani kao njihove kolege iz kuhinje, zanimanje barmena je istovremeno i začuđujuće i kompleksno i vrlo kreativno. Vani, dapače, i iznimno cijenjeno. Dio njihove svakodnevne uniforme je osmijeh, moraju paziti da je sve oko njih uredno i čisto, a k tome su nerijetko i najbolji prijatelji svojim gostima.
Iako je iza njega 17 godina iskustva rada u ugostiteljstvu, bezbroj održanih, ali i pohađanih edukacija, mnoštvo putovanja po cijelom svijetu, organizacija državnih i međunarodnih natjecanja barmena, strast prema poslu, kaže, ne jenjava.
Ovo su samo neke od ideja koje je poznati hrvatski barmen, Puljanin Marko Ristić, iznio u sasvim neformalnom razgovoru. Ristić je, inače, na natjecanju Marie Brizard Masters održanom prošle godine u Zagrebu u konkurenciji 25 barmena osvojio prvo mjesto čime je izborio put na Svjetsko prvenstvo u Bordeauxu iste te godine. Godinu ranije, 2015., izabran za hrvatskog predstavnika na međunarodnom natjecanju Global Bartenders Ball u Dublinu, a sva do sada usvojena znanja i vještine nerijetko ga dovedu do statusa sudca na različitim natjecanjima kao što je državno prvenstvo ili Cro Flair League.
"Niti jedan posao nije težak ako volite ono što radite, a trudim se na posao i s posla odlaziti rasterećen. Naravno, i moj se posao razlikovao od početaka do danas, pa tako danas nešto manje energije imam za noćni rad, a posebno sam posvećen radu s drugim ugostiteljima, pogotovo mlađim generacijama", navodi. Njima je najzanimljivije ono što je najatraktivnije, kaže, jer su mlađi nešto više skloni atrakcijama. Pri tome misli na fire show i žongliranje s bocama, no prije svega toga valja znati napraviti stotinjak koktela.
Da je barmen biti lako, barmen bi bio svatko naziv je pak projekta edukacija barmena usmjeren na učenike ugostiteljskih zanimanja koje su se 2014. godine održavale u Šibeniku, Osijeku, Slavonskom brodu, Puli i Poreču. Danas je iza njega i 17 godina iskustva rada kao barmen, bezbroj održanih, ali i pohađanih edukacija, mnoštvo putovanja po cijelom svijetu, ali strast prema poslu, kaže, ne jenjava. Prvi tečaj za barmena završio je 2005. godine u Beogradu, a on mu je bio potreban da bi prošao intervju na Celebrity Cruise Caribbean kompaniju kruzera na kojoj je poslije odradio i pet mjeseci na brodu. "Sjajna je to prilika za upoznavanje ljudi i krajeva, naročito egzotične strane. Tamo sam upoznao i današnjeg kuma Bogdana, a rad u turizmu inače smatram sjajnim poslom. Ljeti znam raditi i po 15 sati, ali me to veseli. Znam biti umoran, ali ne psihički", kaže.
Kako je poprilično skromno istaknuo i u jednom od ranijih intervjua, u ovom je sektoru neprekidno ulaganje u sebe ključno jer su i zahtjevi gostiju sve veći. Umijeće miješanja koktela tek je početak te priče, važno je znati jezike, ako se radi o sezonskom poslu onda u vrijeme mirne sezone valja nastaviti raditi na – sebi. "Tek sad vidim koliko ne znam. Bilo da se radi o novim trendovima ili samo novim pićima, jedna godina izostanka sa scene dovoljna je da se pogubiš", pojašnjava. S druge strane, nije znanje svugdje jednako cijenjeno jer se sam uvjerio da je na ponekim tečajevima koje je pohađao znao stvari koje su drugi tek učili. A to je generalno karakteristika naših barmena, oni su jako jako dobri, napominje.
Potvrdio je i da hrvatska barska scena ne zaostaje ni za europskim ni svjetskim trendovima, ali pri tome naglašava i da se turizam kao vrlo profitabilan segment kod nas još uvijek ne cijeni dovoljno. Svake godine posjećuje nas sve veći broj turista, a Ristićevi su u turizmu i do nekoliko generacija unatrag.
"Da nije prihoda od turizma, više od polovice stanovnika Hrvatske moglo bi komotno odseliti. Kao destinacija, pripadamo krugu jeftinijih, iako imamo velike prednosti u vidu prirodnih ljepota, čistog mora i lijepog vremena, samo bismo još trebali naučiti i zadržati značajni ljudski potencijal" te proširiti turističku ponudu kako ne bi ovisili samo o moru i suncu, komentirao je Ristić. Kaže i da u Hrvatskoj zapravo kronično nedostaje barmena koji odlaze u inozemstvo, ponajviše Irsku. Osim potonje, koja je broj 1, odlaze u Njemačku, Austriju... Ipak, dosta ih se i vraća. Očito je da se radi o dovoljno kvalitetnom kadru koji sa svojim vještinama može raditi u gotovo svakom kutku svijeta. Sve ovo govori čovjek koji iza sebe ima gotovo dva desetljeća rada u turizmu i desetke tisuća proputovanih kilometara.
"Pojedine zemlje koje su atraktivne kao destinacije u svoj turizam ne ulažu gotovo ništa već žive na staroj slavi. Neke od najboljih koktela sam pio kod nas, a ne u zemljama iz kojih potječu", ističe Ristić koji je brand ambasador za tvrtku InVindico koja u hrvatske barove dovodi nekomercijalne etikete pića, suvlasnik beach bar u Puli koji rade cijele godine, predsjednik Udruge barmena Istarske županije a paralelno s time organizira i održava radionice i edukacije.
