Odgovor na pitanje je li veličina bitna na svojoj je koži iskusio jedan čitatelj The Guardiana koji se u pismu kolumnistici Annalisi Barbieri požalio da mu je njegov mali penis uništio život. Njegova priča ide ovako:
'Moj ljubavni život bio je niz odbijanja koja su se temeljila na mom manjku samopouzdanja za fizičke atribute (visok, razumno privlačan, bistar, duhovit, brižan, ali s malim penisom). Bio je to udarac za ego, smijali su mi se zbog toga. Izbjegavao sam ljetovanja, svlačionice, čak sam bježao s faksa kako bi izbjegao poniženja.
Kada sam se preselio u glavni grad, dogodilo se čudo. Dvije žene s kojima sam se sprijateljio odlučile su prenoćiti kod mene preko vikenda, na različite dane. Tko sam ja da im kažem ne? Bile su dražesne i osjećao sam se sigurnim. I, začudo, želje su nastaviti s tim. Bilo mi je to najljepše vrijeme, no nakon četiri godine ljubavnog trokuta sve se raspalo. Lagao sam, varao i štetio svima oko sebe sve dok nisam potpuno izgubio samopoštovanje, prijatelje i posao. Više nisam bio ista osoba.
Vratio sam se jednoj od te dvije žene, no stvari više nisu bile iste. I sada sam ovdje, 30 godina kasnije s nizom nezanimljivih poslova, u nesretnom braku, umirovljen, lošeg zdravlja i s jedinim pozitivnim uspomenama otprije 35 godina. Sada sam u 60-ima i dosađujem se do bola. Pokušao sam se priključiti klubovima i volontirati, no to mi ne daje ono što mi treba (kada bih samo i sam znao što bi to bilo). Svake se noći molim da se ujutro ne probudim jer nemam hrabrosti sve okončati. Što da radim?', stoji u pismu.
Guardianova kolumnistica Annalisa Barbieri poručila mu je u svom odgovoru da umjesto da za sve što mu je u životu pošlo krivo krivi veličinu svog penisa, radije otkrije u čemu leže pravi problemi.
'Ismijavanje nečega kao što je veličina genitalija sigurno je traumatizirajuće. No, pitam se o točnosti vašeg opisa veličine. Nakon svega, četiri godine su se dvije žene borile za vas. U pismu ste napisali da ste se tada osjećali sigurno, što znači da se inače u životu niste tako osjećali? Ako je tako, možda morate otkriti otkuda dolaze takvi osjećaji?', napisala mu je Barbieri koja je u vezi njegovog slučaja zatražila i savjet psihoanalitičarke Susan Godsil.
Rekla je da je psihoanalitičarku iznenadilo kako su njegova 'najbolja sjećanja' vezana uz nešto uzbudljivo, ali prazno, a ne za nešto što se gradilo i što ima neku vrijednost. 'Ponekad najobičnije stvari pružaju najbogatije uspomene. Kod vas toga nema, ili je uzbuđenje ili katastrofa', komentirala je psihoanalitičarka i postavila mogućnost čitateljevog preseljenja iz grada u mjesto u kojem bi za njega bilo više života i ljudi.
'Mirovina je izazovan dio života koji uključuje vaš pogled na protekli život. No, je li trenutna depresija i osjećaj da ste ostarili doista nastala zbog vaših osjećaja o vlastitim genitalijama? Pitam se krivite li svoj penis za sve što vam se loše dogodilo u životu? Izgradili ste 30-godišnje partnerstvo sa ženom, zar u tome nema ničega dobroga? Što ona misli? Je li fer prema bilo kome od vas da ne razgovarate o svojoj vezi? Razgovarajte s nekim, bilo stručnim ili s nekim u koga imate povjerenja, pokušajte sagledati svoju prošlost i shvatiti je. Kažete da ne znate da želite, ali čini se da znate što ne želite. Razmislite o preseljenju ako je moguće, negdje gdje je življe. Biti u 60-ima nije velika starost i nemojte se opterećivati gledanjem predaleko u budućnost', savjetovala mu je Guardianova kolumnistica.
Pogledajte i galeriju: Muškarci su tri puta bolji u krevetu kada u sobi naprave – ovo!
Što bi tek žene trebale reći?One ni nemaju penisa već nekakvu smiješnu kvržicu....