Iako će većina ljudi namirnicu na kojoj vidi tragove plijesni odmah baciti, savjetnica za sigurnost hrane Jill Taylor kaže, iako su neke otrovne, da nisu sve vrste plijesni štetne.
– Postoji otprilike 100.000 vrsta plijesni, a stotine ih se može razviti na hrani, gdje su neke od njih iznimno korisne – kaže Taylor i objašnjava kako laici nikako ne mogu samo okom utvrditi je li neka pljesniva hrana otrovna ili je još dobra za jelo.
Borzan: Internet nije dovoljno reguliran, trećina osmogodišnjaka u Hrvatskoj je preteška
Zato je, dodaje, nepisano pravilo da se provjeri rok trajanja namirnice; ako je rok dobar, malo je vjerojatno da neki proizvod više nije siguran za jelo...
Ipak, napominje Taylor, to ne vrijedi za neke lako kvarljive namirnice, poput mekih sireva i salama.
– Takvi se proizvodi nakon što razviju plijesan ne preporučuju za jelo, osim, naravno, ako je plijesan sastavni dio namirnice kao što je to na nekim sirevima – objasnila je Taylor za The Sun. Ipak, to su namirnice na kojima će se naći prije nego plijesan bakterije poput E. coli ili listerije, a njih ne možete kao plijesan ni vidjeti ni okusiti, pa je jedini test – miris.
A mogu li se neke druge namirnice jesti nakon što postanu pljesnive, ističe Taylor, najčešće ovisi o tome o kojoj je namirnici riječ...
– Kod tvrđih namirnica; poput tvrdih sireva i salama ili tvrđeg povrća, hife plijesni ne prodiru u dubinu namirnice i ne šire se, pa je često posve sigurno samo odrezati pljesnivi komad – objasnila je stručnjakinja.
Korjenasto povrće, poput mrkve i krumpira, ali i ono čvrstih listova poput kupusa, brokule i cvjetače, ima mali udio vlage i visoku razinu kiseline, što otežava dublje prodiranje plijesni, pa je također sigurno i nakon što dio postane pljesniv.
– Isto vrijedi i za češnjak, jabuku i paprike – dodala je, a sve dok voće ili povrće nije sluzavo, sigurno je s njega samo ukloniti pljesnivi dio i pojesti ostatak.
– Velika većina plijesni koja nastaje na svježem voću i povrću vjerojatno nam neće naškoditi, pa jabuke ili kruške i nakon što omekšaju i djelomično strunu možete prepoloviti i pojesti 'zdravu' polovicu, no pod uvjetom da nema crva – kaže Taylor, a isto, dodaje, vrijedi i za mekano voće poput šljiva i breskvi te smeđih banana koje su također potpuno sigurne za jelo.
– Treba pripaziti samo na zelenu boju na kori krumpira, jer to može biti solanin koji je otrovan – dodaje Taylor.
Kad sirevi poput cheddara ili parmezana postanu pljesnivi, objasnila je, trebali bismo odrezati barem centimetar oko pljesni, pazeći pritom da nož koji koristimo ne dođe u dodir s hifama.
– Tvrdi i suhi sirevi poput Cheddara općenito se čuvaju u hladnjaku kako bi se smanjio nastanak plijesni, ali imaju i rok valjanosti, pa ako ga jedete u roku, neće vam štetiti. Plijesan se već koristi u proizvodnji mnogih sireva, osobito plavih, a bijela koža na briju ili camembertu zapravo je vrsta penicilina koji se po njemu prska – rekla je Taylor.
Što nikada ne treba jesti ako se razvila plijesan?
Mekše namirnice su poroznije, što omogućuje hifama daljnje prodiranje, premda to golim okom nije vidljivo.
– Namirnice poput kruha, kolača, mekog voća i pizze su posebno porozne, tako da nisu sigurne za jelo kad se pojavi plijesan – kaže stručnjakinja.
– Treba baciti i mekane ili vlažne namirnice s visokim sadržajem vode koje je zahvatila plijesan, uključujući mozzarellu, brie i zrnate ili svježe sireve, kiselo vrhnje, jogurt, variva, slaninu, hrenovke, maslac i kukuruz – dodaje, a ne preporučuje ni konzumaciju pljesnivog brašna i drugih žitarica, riže i kikirikija.
Ponovno najezda smrdljivih martina, ali možete ih se riješiti uz pomoć ovih trikova
Naša država je pljesnjiva.Trebali ju zato baciti??