Čovjek se od davnina bavio sakupljanjem gljiva za jelo. U drevnoj kineskoj civilizaciji i kulturi gljive su na cijeni već 7000 godina, a i starim Rimljanima bila su poznata razna jela od gljiva. U Japanu i ostalim azijskim zemljama gljive se koriste u prehrani i liječenju tisućama godina, a u posljednje vrijeme učestalo se koriste u- tretmanu osoba oboljelih od različitih vrsta malignih bolesti. Gljive u prosjeku sadrže više proteina od ostalog povrća, a istodobno su obično niskokalorične iako njihova energetska vrijednost varira ovisno o vrsti. Ujedno sadrže vitamine B1, B2, B3, B5, C, prehrambena vlakna i minerale (kalij, željezo, cink, selen, bakar, kalcij). Jedinstvene su biljne namirnice koje sadrže vitamin D te se stoga često preporučuju kao prevecija osteoporoze. Dokazano je da pojedine vrste gljiva (šampinjoni, vrganji, tartufi, shi-take...) izlučuju sastojke koji imaju antikancerogeno djelovanje i tvari s antibiotičkim i imunostimulativnim djelovanjem.
Poseban oblik živih organizama
Gljive se mogu pripremiti na gotovo bezbroj načina, a da ujedno zadrže odličan okus i visoku hranjivu vrijednost. Bogat su izvor bjelančevina (posebice šampinjoni i vrganji) sličnog sastava kao i bjelančevine životinjskog podrijetla pa mogu obogatiti prehranu vegetarijanaca i vegana. Također, sadrže neznatne količine masti, što ih čini idealnom dijetalnom namirnicom. Gljive su dobar izvor prehrambenih vlakana, osobito hitina, za koji se vjeruje da ometa apsorpciju masti i pomaže pri procesu mršavljenja te beta-glukana koji jača imunološki sustav i štiti zdravlje kardiovaskularnog sustava. Gljive ne sadrže saharozu ni škrob pa su pogodna namirnica za osobe oboljele od dijabetesa. Smatra se da postoji oko 50 tisuća različitih vrsta gljiva, a približno je 200 vrsta jestivo. Iako se gljive često smatraju povrćem te se i pripremaju kao povrće, one su zapravo poseban oblik živih organizama koji nema korijenje, lišće, cvijeće ili sjemenke.
Uvrstite ih u jelovnik
Bukovače je relativno lako uzgojiti, zbog čega se češće nailazi na one iz uzgoja. Bukovače su vrlo ukusne gljive, bijelog, debelog i mekanog mesa te vrlo ugodna mirisa. Bogate su bjelančevinama i mikronutrijentima, osobito vitaminom C te vitaminom B skupine (izuzev vitamina B12). Konzumacija bukovača povezuje se uz snažniji imunološki sustav.
Vrganj je najpoznatija šumska gljiva, a specifičan je po tome što mu meso ne potamni kada ga se razreže. Vrganj je, zbog svoje popularnosti među beračima divljih gljiva poznat kao "kralj divljih gljiva". Ima dugu, mesnatu stabljiku i okruglu, konveksnu mesnatu kapicu. Zbog osebujne arome to je jedna od najcjenjenijih gljiva.
Šampinjoni su iznimno popularne, najčešće umjetno uzgojene gljive. Krasi ih pravilan, polukuglast klobuk, bijelo sive boje te jedinstvena aroma. Bjelančevinama su jedne od najbogatijih gljiva, a također predstavljaju i odličan izvor vitamina B2 i B3 te minerala kalija. Istraživanja pokazuju da šampinjoni sadrže antikancerogene sastojke, zbog čega pružaju vrijednu zaštitu od raznih oblika karcinoma.
Shiitake imaju reputaciju kao ljekovite gljive pa i ne čudi da ju još od drevnih vremena smatraju "eliksirom života". Imaju nisku energetsku vrijednost, a poput šampinjona obiluju bjelančevinama. Predstavljaju i dobar izvor vitamina B skupine. Kulinarski su shiitake vrlo zahvalne gljive, a odlikuju se i brojnim povoljnim učincima na zdravlje.
Tartufi su poznati i kao crni dijamanti. To su vrste gljiva koje posjeduju specijalnu i jedinstvenu aromu, a rastu pod površinom zemlje. Osim što imaju djelovanje afrodizijaka, tartufi su bogati važnim mikronutrijentima poput fosfora, natrija, kalija, magnezija, kalcija, sumpora i željeza. Smatra se da tartufi podižu raspoloženje. Mogu se pripremati svježi, osušeni, namočeni u maslinovo ulje ili samljeveni i osušeni. S obzirom na cijenu, pozitivna je činjenica da se u pripremi jela zbog svoje intenzivne arome koriste u malim količinama.
