Istra je regija na kojoj se prepoznaju duhovi mnogih povijesnih razdoblja – od starih Rimljana, preko venecijanskih trgovaca, sve do današnjih vinara i pastira. Poluotok gdje se kultura, običaji, jezici i gastronomija isprepliću u najljepšim uzorcima, koji u konačnici ovome kraju daju notu autentičnosti. I dok putujete Istrom, ostat će vam u sjećanju pitoreskna mjesta poput Grožnjana, Vodnjana i Motovuna, koja pričaju arhitekturi nekih davnih vremena, a suhozidi što izranjaju iz škrte zemlje svjedočit će o tome kako je nekad bio težak život istarskoga seljaka.
Da bi sačuvali rijetke komade plodne zemlje, mudri su Istrani svoja naselja gradili na neplodnim mjestima – uz obronke, rubove polja ili pokraj vrtača. Kamen je postao je materijal za sve: od kuća i crkava do sitnih poljskih skloništa – kažuna, koji su uvijek bili spremni pružiti zaklon seljaku od jakog sunca ili iznenadnih nevera.
U toj težnji da iskoristi sve što mu je priroda dala, Istranin je postao sve: vinogradar, ribar, pastir, ratar. Svi autohtoni proizvodi koji predstavljaju Istru – od poznate istarske malvazije do aromatičnog maslinovog ulja – dolaze od ruku koje znaju cijeniti svaki komadić zemlje i mora.
Težak život pratila je autentična glazba i ples
Nakon teškog dana, u rijetkim trenucima predaha, Istrani bi se okupljali i pjevali u dvoglasju, uz pratnju roženica i mišnica, instrumenata karakterističnih za svoj kraj. Uz pjesmu, plesali bi se stari istarski plesovi kao što je balun, tanac i šaltin. Plesovi poput baluna, gdje se parovi okreću u krug držeći se za ruke, i tanca, sporijeg plesa s ljuljanjem u ritmu glazbe, stvaraju posebnu povezanost među plesačima i posjetiteljima, pružajući osjećaj zajedništva i pripadnosti.
Bogata i raznolika glazbena tradicija Istre temelji se na posebnoj glazbenoj ljestvici koja je sastavljena od šest tonova što se nižu izmjenjivanjem polustupnjeva i cijelih stupnjeva, i koja se ne uklapa u standardne zapadne glazbene sustave, nego prati neku svoju logiku i harmoniju.
Tradicionalno jelo pljukanci više su od tjestenine
Osim plesa i specifične pjesme, o autentičnosti Istre pričaju i njezina jednostavna, ali okusom bogata jela. Istarski pršut, sušen na buri, istarska maneštra, ombolo s kobasicama i kiseli kupus, fritaja sa šparogama, fuži s tartufima... svaki od ovih specijaliteta ponosni je predstavnik okusa istarskoga kraja. No iako svaki od ovih gastro remek-djela vrijedi okusiti, istarski pljukanci imaju posebnu “štoriju”. I možda ćete se zapitati čemu tolika pompa oko obične tjestenine jer, ipak, potrebno je samo malo brašna, soli i vode, možda koje jaje.
Tajna pljukanaca je u njihovu obliku i teksturi. Kako su istarski seljaci živjeli stoljećima u siromaštvu, a brašna i vode je bilo uvijek, pronašli su način kako da se iskoristi sav umak. Do mesa se u ona vremena teško dolazilo pa je od malog komada trebalo nahraniti cijelu obitelj. Stara legenda kaže da su tadašnje mudre i šparne domaćice pronašle način kako da ova tjestenina dobije svoj karakteristični oblik i ljepljivu teksturu – nakon što bi umijesile tijesto, prvo bi pljunule u prste pa potom ga oblikovale prislanjajući ga na golo bedro.
Možda vam zvuči bizarno, ali taj stari običaj bio je način na koji se ova tjestenina izrađivala stoljećima!
Danas, naravno, pljukanci se rade na "moderniji" način, bez potrebe za pljuvanjem i trljanjem o bedra, ali ostaju gastronomski as istarskoga kraja. Valjaju se između dva dlana dok ne dobiju vretenasti oblik, što rezultira savršenom teksturom – dovoljno ljepljivom da privuče svaki umak, a dovoljno kompaktnom da zadrži pravi okus.
Prave istarske pljukance, koji će vam dočarati okuse Istre, možete pronaći u Lidlu jer asortiman “Okusi zavičaja” sačuvao je Istru baš onakvu kakva je bila stoljećima i kakva je i danas.
Sadržaj nastao u suradnji s Lidlom.
