Dok kobila Franka i magarica Frida šeću livadom okruženom ručno rađenom drvenom ogradom uz obronke Samoborskog gorja, ženke ponija Sanja i Dora brste travu na prilazu kuće kako bi goste dočekao uredan put. Ponekad se u njihovim ustima nađe i cijela jabuka koju dohvate s voćke kraj ceste iz smjera Bregane, no čim se minikobile približe žardinijeri, već Božica Kršlin viče – cure, samo mi nemojte pojesti cvijeće! Doduše, upozori ih glavna kuharica izletišta Kršlinov mlin u Grdanjcima samo onda kad nije u kuhinji. Jer to je prostorija u kojoj provede većinu dana – pripremajući domaće specijalitete zbog kojih k njima dolaze iz glavnoga grada i okolice, ali i Slovenije, Austrije...
– Dolazi nam redovito i skupina Šibenčana, znaju nazvati i reći – rezervirajte nam mjesto, eto nas za četiri sata. I najviše vole naše pastrve koje uzgajamo u potoku Bregana – kaže Božičina kći Višnja, zadužena za prijam gostiju, za koje se trudi da im ništa ne fali. Tata Branko specijalist je za pečenje ramsteka, a pazi i da sve funkcionira kao “po špagi”. Zato se diže u 5 sati ujutro kako bi nahranio životinje koje uzgajaju.
– Imamo crne slavonske svinje, guske, patke, kokoši, ovce... Izletište smo otvorili kao dio našeg OPG–a jer smo imali poteškoća s plasiranjem proizvoda – kaže Branko. Unuka Bruna, pak, brine se za Sanju i Doru, a klincima koji dolaze u mlin pokazuje i kako ih jahati, dok mlađa Marta još upija sve oko sebe. U pet godina, koliko je izletište otvoreno, došli su do toga da imaju goste sa stalnim mjestom, a najtraženiji su, kažu, stolovi na mostiću iznad potoka, smještenom pokraj samog mlina starog 300 godina, na kojem, dodaju, muškarci jednostavno “polude” kad dovedu supruge.
– Počnu ih grliti i ljubiti, i to bez obzira na to koliko su u braku. Zato smo most prozvali mostom ljubavi, a ima nešto i u toj vodi koja žubori ispod. Ma da imamo most na tri kata, stalno bi bio pun – govori Branko. Svi drveni predmeti u i oko mlina njegovih su ruku djelo, od masivnih stolova i stolaca do sanduka na kojima stoje stari uporabni predmeti toga kraja, a sve što poslužuju gostima sami uzgoje ili uberu u šumama oko njih.
– Imamo juhe od vrganja koje beremo od Stojdrage do Budinjaka, ali i od kestena koje nađemo uz put. Vrganjima u kombinaciji sa špekom punimo čak i pastrvu, koju potom uvaljamo u krupno mljeveno kukuruzno brašno i prepržimo. Gosti se iznenade kad je probaju jer okus vrganja i špeka uopće ne prijeđe na riblje meso – kaže Ružica. Pastrvu paniraju i u bučine sjemenke, a imaju i tipičnu zimsku hranu – buncek i krvavice s restanim krumpirom, ali i fileke, janjetinu i teletinu ispod peke, pohane žablje krake, vinogradarske puževe u kućicama zapečene sa sirom, čvarke...
– I sve to radimo na masti koju sami topimo – dodaje Ružica. Posebna su priča štrudle, koje su, kako kaže Višnja, uvijek malo “pomaknute”.
– Imamo one punjene jabukom i šumskim voćem, od višnje sa sirom, od grožđa izabela, smokava – kaže Višnja. Porcija stoji 20 kuna, dok je prosječna cijena obroka za osobu od 40 do 50 kuna, a sve rade uz obveznu najavu na broj telefona 01-3387-641 ili mobitel 091-731-6864.
