Previše sam samokritična i to mi u posljednje vrijeme stvara velike probleme.
Događa se da me stvari koje ne odradim onako kako sam zacrtala (iako budu odrađene) muče još neko vrijeme. Previše ih analiziram i krivim sebe jer nisam napravila onako kako sam mislila da će biti najbolje. To mi uništava samopouzdanje, a i moja okolina je shvatila da previše kritiziram, izvrćem odluke i da sam pod stresom.
Kako da se opustim?
Ivona
Nažalost, vrlo često nađemo se u situaciji da smo prema samima sebi više poput izvršitelja kazni nego dodjeljivača nagrada.
Istraživanja ukazuju da većina ljudi, kad je riječ o osobnoj vrijednosti, ima osjećaj manje vrijednosti, odnosno uvjetuju svoj osjećaj dobrobiti vanjskim čimbenicima. Ako nešto krene po krivu, većina ljudi pomislit će da je to njihova greška pa, uzimajući to u obzir, pokušajte se sjetiti što ste pomislili zadnji put kad ste u nečemu pogriješili?
Ta ograničavajuća vjerovanja u obliku srama, niskog samopouzdanja ili pretjerane samokritičnosti blokiraju nas da preuzmemo rizik i dozvolimo drugima da nas vide kakvi zaista jesmo, a u konačnici sve kako bismo smanjili rizik da budemo odbačeni, pa umjesto toga stavljamo “maske“ i plaćamo cijenu otuđenja od drugih i samog sebe. Osjećaj manje vrijednosti ima za podlogu repetitivan, negativan unutarnji govor iniciran od kritičkog dijela naše ličnosti.
Ljudi tada bježe u prezaposlenost, prejedaju se, piju, troše nemilice i slično, i to samo da izbjegnu sučeljavanje s tim bolnim osjećajem u sebi. Izvana izgledaju kao da je sve odlično, međutim iznutra vrište od očaja. Osjećaj manje vrijednosti posljedica je starih rana iz ranog djetinjstva, odbačenosti, napuštenosti, lošeg odnosa i odgoja. Najčešće nas određena situacija danas nesvjesno podsjeća na situaciju iz prošlosti.
Odnosno, emocije koje sada doživljavamo su one iste koje smo doživljavali kao mali, kao reakcija na to kako su se neki ljudi prema nama tada ponašali.
Kada se takve misli pojave, sjetite se da su to samo sjene iz prošlosti. Distancirajte se i fokusirajte na ono tko ste i što ste danas. Kada u glavi čujete kritički glas, budite ga svjesni te umjesto da odbacite sebe ili druge, pokušajte se distancirati se od tih misli.
Još bolje - zamislite si što realnije malog zločestog patuljka na ramenu koji vam to govori. Možete ga utišati, baciti ili što god želite, a konačno nasmijat ćete se. Što češće “uhvatite“ tog patuljka kako vas kritizira to ćete imati više kontrole nad svojim emocijama. S vremenom taj patuljak će se sve rjeđe pojavljivati i biti tiši, na kraju će nestati, a vi ćete imati puno više hrabrosti i slobode riskirati i u odnos ući bez maske, bez straha da će vas netko odbaciti jer ste svoji.
Eksperimentirajte, sitnim koracima pomičite granice vama mogućeg, dozvolite si riskirati i biti svoji i autentični. Dozvolite si pravo na grešku, dozvolite si da budete iskren i svoji. Nemojte se obeshrabriti. Ne mogu vas svi voljeti i prihvaćati, štoviše, nastojanje da sve zadovoljite i da vas svi vole siguran je put za biti nesretan. Nije cilj ne osjećati i ne misliti. Trebate biti u kontaktu sa svojim osjećajima, priznati ih i propustiti ostajući stabilni, bez da vas preplave i paraliziraju.
Trebate si dati vremena, budite strpljivi i osjećaj manje vrijednosti će polako blijediti. Većina želi samo jedno, osjećati se sretno, sigurno, ispunjeno i povezano s drugima, nama važnim ljudima. Sjetite se da danas kao odrasli, za razliku od toga kada ste bili dijete možete donijeti drukčije odluke, te naučiti više suosjećati i cijeniti sami sebe.
“Hvatajte” sebe i druge u dobrim stvarima, budite sakupljač dobrih osjećaja, budite sebi apsolutni zakonodavac, djelitelj počasti i nagrada.
>>Izgubili ste samopouzdanje? Evo kako ga vratiti
>>Ojačajte samopouzdanje s ovih 6 jednostavnih poteza
