Potencijal postoji, a postoje i svijetli primjeri obitelji čija su djeca ciljano završila fakultete agronomije i turizma, vratila se u Slavoniju i tu ostaju. Ruralni turizam može pomoći da se zaustavi iseljavanje, pogotovo što povezuje poljoprivredu i niz drugih uslužnih djelatnosti. Ta je priča kod nas počela prije više od dva desetljeća, donošenjem pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu i sa svega nekoliko pionirskih primjera, a danas se turizmom bavi petstotinjak seljačkih gospodarstava. Mnogi to rade vrlo kreativno, inovativno i ne zaostaju za svjetskim trendovima, komentirala je uoči četvrtog Međunarodnog kongresa ruralnog turizma na Braču Dijana Katica, predsjednica Udruge za turizam i ruralni razvoj Klub članova „Selo“.
Naša sugovornica potencijale ruralnog turizma, s kojim se najdalje odmaklo u Istri, Konavlima i Baranji, potkrepljuje i povratničkim primjerima. Osobno zna za tridesetak konkretnih priča gdje su se mladi ljudi vratili iz Austrije, Kanade, Australije kako bi se bavili turizmom na selu; otvorili su hostele, agencije, rančeve... Izazova se ne boje, unatoč tome što često moraju imati puno više strpljenja i mašte od kolega na Jadranu da bi se za njih čulo i da bi privukli goste.
– Treba pritom reći i da je za ruralni turizam jako važan, a možda i presudan domaći gost. Dok domaći ljudi masovnije ne krenu na ručkove, izlete, pa i cijele vikende na naše OPG-ove, teško će se napraviti veliki, ozbiljan iskorak. Za to je potrebno i da se nacionalna promocija još malo više okrene našem ruralnom prostoru, ali i da napokon zaživi CRO kartica, koja bi bez sumnje potaknula putovanja domaćih gostiju – kaže D. Katica i dodaje da bi u tom slučaju mogli očekivati da turistički promet u unutrašnjosti, koji je sada dva, tri posto ukupnog broja turista i noćenja, idućih pet godina naraste i do deset posto.
Za sudionike Kongresa ruralnog turizma i našu sugovornicu nezaobilazna je tema i rasprava o izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, kojima se predlaže rekategorizacija obiteljskog smještaja, ali i gašenje mogućnosti da zimmer frei gostima poslužuje ručkove i večere ako ne postane obrt ili trgovačko društvo.
– Reda mora biti i ljudima je jasno zašto rekategorizaciju moraju proći oni koji su zvjezdice dobili prije 20 godina, ali zašto i oni koji su to obavili prije godinu, dvije? Što se ukidanja pansiona tiče, zar se paleta ugostiteljskih usluga ne bi trebala širiti umjesto da se sužava? – pita se na kraju naša sugovornica.
