Votka grije tijelo, dušu i mami osmijeh – živjeli! Zdravicom uz fino ohlađenu votku Trojka počela je ruska večera u Zagrebu, prva u seriji tematskih nacionalnih večera kojima će se predstaviti, najavljuju u bistro u Lauba, zemlje koje imaju veleposlanstva u Hrvatskoj.
Zvijezda chefica Taisija Kravčenko
Kako to u Rusiji biva, pravo je društvo za votku kavijar bez kojeg goste nije ostavila domaćica večeri Zorica Živković servirajući lososovu ikru na domaćem kruhu s maslacem. Da je za pravi doživljaj zemlje važno upoznavanje kroz lonac, tanjur i čašu, pokazala je mlada moskovska kuharica Taisija Kravčenko. Oduševljena Dolcem i ponudom hrane pokupovala je, kaže, svu ciklu, čak 20-ak kilograma koliko joj je trebalo za gustu juhu od cikle i mladog zelja. Taisija je svoje zagrebačke goste provela ruskom tradicionalnom kuhinjom. Kravčenko objašnjava da je boršč jelo koje se u pravilu priprema u velikim količinama i u loncu od barem 20-ak litara. Razlog za to je velika količina svježeg povrća – lisnatog i korjenastog – koje je potrebno da bi boršč bio bogat. Iako ga neki nazivaju juhom, drugi varivom, boršč se razlikuje od kuće do kuće, a recepture se prenose s majki na kćeri. Riječ je o tradicionalnom toplom predjelu koje je vrlo hranjivo i zdravo.
Međimurske snahe
Doživljaj Moskve upotpunile su Kalinke. Sve odreda međimurske snahe, Ruskinje okupljene u udrugu ruskog narječja iz Čakovca zapjevale su iz sveg grla tradicionalne napjeve odjevene u nošnje iz njihova rodnog kraja. Ima ih sedamdesetak koje pjevaju, a društvo broji čak dvije stotine članova čija je zadaća, kažu, očuvanje običaja i tradicije. Nadežda Črep već je 14 godina međimurska snaha, a ljubav joj se dogodila dok joj je suprug radio u Volgogradu. Ima dva sina, a njoj kao i Tatjani Nikolaj Svjetlani Jakupić domovina još uvijek nedostaje.
– Hrvati su dobri ljudi, s njima je ugodno živjeti, nikada se nismo osjetile ni na koji način diskriminirane, čak smo i brzo naučile jezik, no Rusija nam uvijek nedostaje – kaže Nadežda, profesorica ruskog jezika. Tatjana, Tanjuška u Hrvatskoj je 15 godina, a kroz druženje sa sunarodnjakinjama, nastupe, pjesmu i njegovanje običaja, baš kao i Svjetlana, Sveta potiskuje nostalgiju za obitelji na dalekom sjeveru kontinenata...
Pohanci, čvarci i meso iz tiblice
– Nismo u Hrvatsku došle u potrazi za boljim životom već iz ljubavi – kažu Kalinke.
– Kriza pogađa cijeli svijet, no kod nas je nemoguće da ste profesor ili liječnik pa nemate posao ili morate prati stube – objašnjavaju. Dodaju da mnogo ljudi Rusiju doživljava kao hladnu i daleku zemlju te im je prva asocijacija – Sibir. Od Moskve do Sibira ima 4000 kilometara, a do Zagreba 3000, no ondje su udaljenosti relativan pojam – smiju se Ruskinje. U Međimurju u okviru društva njeguju svoje običaje, no s oduševljenjem su prihvatile hrvatsku kuhinju. Posebno im se, kažu, sviđa pohano meso, sarmice, čvarci i meso iz tiblice kakvo se ondje sprema. Morsku su ribu probale, kažu, no nije izazvala nikakav poseban dojam.
