Uopće nije sporno da imamo proizvode neupitne kvalitete, tradicije i dizajna, od kojih su mnogi u 'modi' već desetljećima. Ni danas, naime, nije lako odoljeti Kraševoj Dorini, nazvanoj po Šenoinoj Dori Krupićevoj, Životinjskom carstvu, Tortici, Domaćici, "satkanoj s užitkom" Bajaderi, Griotama... uz koje odrastaju i neke nove generacije, čak i zemalja u susjedstvu. U 'kuhinji' Zvečeva spravljena je i prva svjetska čokolada s rižom Mikado, u Podravkinoj Vegeta i Čokolino, u Ledovoj i danas kultni sladoledi Snjeguljica i King... Na razini EU uspjeli smo pak zaštititi izvornost ili zemljopisno porijeklo čak 41. autohtonog proizvoda – uz bok već spomenutim španjolskim, francuskim ili talijanskim perjanicama – čak četiri pršuta (krčki, dalmatinski, istarski i drniški), više vrsta ekstra djevičanskih maslinovih ulja, sireva, cresku, ličku i dalmatinsku janjetinu, slavonski i baranjski kulen...
Zaštićeni proizvodi zemalja članica čine čak 15,5% izvoza EU, od kojih više od polovice završi u SAD-u, Kini i Singapuru. No, imali oni EU zaštitu ili ne – proizvodi poput paškog sira sirane Gligora, koja je jedna od najnagrađivanijih sirana u svijetu, ovčjeg sira istarske Agrolagune, koji je redovito u vrhu World Cheese Awardsa u konkurenciji i 4-5 tisuća njih, "industrijski" poput ABC sira, Vegete, Cedevite, Lino Lade..., u top 100 Taste Atlasa, Flos Oleia ili drugih svjetskih elitnih ljestvica – dojam je da i dalje, iako puno njih završava i u izvozu, nisu dovoljno prepoznati kod kuće, kamoli šire. Iako se o njima govori samo u superlativima i neki bi za brendiranje mogli povući i znatna sredstva od oko 200 milijuna eura bespovratnog novca koliko EU svojim članicama godišnje nudi za promociju poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na unutarnjem i trećim tržištima pod sloganom "Enjoy, it's from Europe" – ni 10 godina od ulaska u EU nismo uzeli niti jedan euro. A hrana je, slažu se svi, uz more i nogomet, naš najjači adut.
Agronomski stručnjak Ivo Grgić kaže kako prepoznatljivost brendova ovisi o jakosti poljoprivredne proizvodnje, ali i o razdoblju stvaranja i promocije nekog brenda. 'Mnoge države su davno prepoznale važnost zaštite svojih proizvoda te su se i jače pozicionirale na potrošačkoj karti svijeta. No ne zaboravimo da su to države s velikim brojem stanovnika i iseljenika koji su odlični promotori proizvoda svojih država ', podsjeća Grgić te dodaje kako je i sport jedan od kanala promocije i distribucije. Malo je dobrih poznavatelja kvalitete koji u nas nisu kušali vrhunske proizvode poput paškog sira ili neko od hrvatskih zaštićenih maslinovih ulja, objašnjava. No prepoznatljivost kod šire populacije ovise o promidžbi i količinama koje se nude, a one su, slažu se svi naši sugovornici, premale. Prednost su nam stoga male, a visoko kvalitetne serije, dodane vrijednosti, koje će se plasirati po što boljoj cijeni.
'Zaštićeni proizvodi spadaju u viši cjenovni razred i logično bi bilo da se za njihov jači iskorak iskoristi turistička industrija. Zadovoljni turisti su najbolji promotori naših proizvoda iako ulazak u "turističku ponudu" nije jednostavan zbog puno razloga. Drugi kanal promocije i trženja su naši iseljenici te posebice diplomatska i ostala predstavništva, posebno kao mjesta promocije. Jer ne zaboravimo, dobra priča prodaje proizvod. Bitno je doći na tržište, biti prepoznat te imati stalnu ponudu. Ona ne mora biti količinski velika jer i mala količina može biti velika uz jamstvo stalne tržne prisutnosti. I automobil Nevera se ne proizvodi u velikim serijama. Hrvatska je mala za takmičenja u velikoj količini proizvoda niskih cijena', tvrdi Grgić.
No sadašnja ponuda još je daleko od brenda koji bi bio naširoko poznat i van hrvatskih granica. Samo pršuta, primjerice, godišnje u Hrvatskoj (zajedno s turistima) potrošimo milijun komada, od čega tek 500.000 proizvedemo sami, a i od toga je svega njih 100.000 zaštićeno oznakama EU, koji su i korak naprijed na putu njihove šire prepoznatljivosti. I dva zaštićena kulena super su priča – baranjski i slavonski osvajaju gdje god se pojave i postižu i dobru cijenu, a kao i pršuta – nemamo ni dovoljnih količina, ni sirovine. Ako nismo njih dovoljno iskoristili da bismo se izbrendirali u svijetu, koliko onda tek posla ima s poljičkim soparnikom, goranskim medunom, međimurskim mesom 'z tiblice, rudarskom greblicom..., koje smo također zaštitili, a gotovo ih nema ih ni u tragovima, ni u Hrvatskoj.
Iako su "serije" nešto veće, slično je, međutim, i s "industrijskim" proizvodima prehrambene industrije. Valja spomenuti kako je Podravkina Lino Lada, čemu je svojedobno doprinijela i kampanja s izbornikom "Vatrenih" Zlatkom Dalićem, potrošačima u Hrvatskoj postala broj jedan – draža i od Nutelle.
Konzultantica za poljoprivredno-prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić kaže kako nisu svi proizvodi i kompanije u istom položaju. Podravka s Vegetom i juhama ima vrlo dobru tržišnu poziciju u zemljama srednje i istočne Europe, Atlantic grupa s Argetom... Brojni brendovi naših prehrambenih kompanija i dalje imaju dobre tržišne udjele i mogu se pronaći na policama zemalja bivše države, naročito u Sloveniji i BiH, ili su prisutni u EU – a isto tako i na tržištima Amerike, Kanade i Australije u tzv. etničkim dućanima u kojima se opskrbljuju ne samo potrošači porijeklom iz naše zemlje nego i mnogobrojni iseljenici iz šire regije, Albanije, Turske...
'Za jačanje tržišne pozicije na bilo kojem tržištu potrebna su snažna i skupa ulaganja. Sam ulazak na tržište zahtijeva ulaganja u trgovine, policu, doslovce kupnju pozicija, što nije nikakva garancija da će proizvodi biti i traženi od strane potrošača pa su potrebna i sredstva za oglašavanje na prodajnom mjestu, promocije, akcije te razni vidovi marketinga koji će potrošača upozoriti na taj proizvod. I to sve uz činjenicu da on već preferira neke brendove, da stalno dolaze novi te da su mu na raspolaganju i brendovi najsnažnijih multinacionalnih kompanija koje ulažu ogromna marketinška sredstva i prisutne su diljem planete ', kaže Blažić, ističući kako jako slabo koristimo mogućnosti suradnje i zajedničkog nastupa hrvatskih kompanija na pojedinim tržištima. A tako bi imale veću pregovaračku snagu i mogle bi podijeliti barem dio troškove plasmana.
'Također bi bilo lakše plasirati naše proizvode na inozemna tržišta da smo stvorili barem neki zajednički vizualni identitet, neki logo da se radi o proizvodima iz Hrvatske jer bi potrošači diljem EU mogli svoje pozitivne emocije koje su donijeli sa svog ljetovanja u Hrvatskoj povezati sa hrvatskim proizvodima ', objašnjava.
Prilika za naše kompanije, što neke kontinuirano i dokazuju, dakle, ima puno. No interesantno je, dodaje, da je čak i na cestama prema moru i oko turističkih destinacija jako malo reklama za domaće proizvode, a puno reklamnih panoa trgovaca koji turiste žele privući u svoje dućane. 'To je najbolji dokaz tko u nas očekuje veću korist od promocije u turizmu ', rekla je Blažić.
Marketinški stručnjak Krešimir Macan ističe kako imamo i odlična vina, ali nema tog proizvođača koji se može sam probiti u inozemstvo. I on prepoznatljivost vidi kroz organizirani pristup - kroz hrvatsku policu i tako brendiranu - za sve proizvode kojih imamo dovoljne količine.
'Vino i maslinovo ulje za početak možda. Taj marketinški napor i zajednički nastup trebao bi slijediti marketing prema turistima u Hrvatskoj gdje bi ih se poticalo da te iste proizvode probaju kod nas dok ljetuju i objasnimo im kako će ih naći na policama u njihovom zemljama. A potom krenuti i s drugim proizvodima', tvrdi Macan te dodaje kako prije svega treba razraditi strategiju, vidjeti u što vrijedi ulagati, okupiti proizvođače, na tome sustavno raditi.
'Istra je dobar primjer kako se izbrendirati kao regija vina i ulja. Zajedničkim izvoznim nastupom to se može poboljšati pri čemu bi glavnu ulogu morale imati komore, prije svega HGK i ostali kojima promocija hrvatskih proizvoda treba biti jedan od primarnih zadataka', zaključio je Macan. S druge strane, dodaje, pored nas prolaze EU natječaji s ogromnim budžetom, oko 200 milijuna eura svake godine otkako smo članica EU, ali do danas nismo napravili ništa, odnosno nije uspjela imati niti jedan kvalitetan projekt i dobiti novce za promociju bilo kojeg proizvoda iz naše poljoprivrede. A njihovo jače brendiranje jače bi povezalo.
No iako se o njima, a i nizu drugih hrvatskih proizvoda govori samo u superlativima, čini se kako smo nemoćni, nedovoljno educirani ili nezainteresirani da ih nametnemo potrošačima i izvan naših granica. Čak i uz "bespovratni" EU novac, kojega još od ulaska u EU, od prije 10 godina, ne znamo uzeti – niti jedan euro! Europska komisija raspisala je, naime, novi natječaj za sufinanciranje promocije poljoprivredno-prehrambenih proizvoda Europske unije, koji se i dulje od našeg članstva, svake godine provodi pod sloganom Enjoy, it's from Europe. Na natječaju koji je otvoren do 20. travnja, u 2023. se poljoprivrednim udruženjima i organizacijama, nudi oko 185,9 milijuna eura.
Trenutačno se na našem tržištu pod sloganom "Enjoy, it's from Europe – Lako je, ukusno je, europsko je!", među ostalim, reklamira svježe voće, breskve, šljive i marelice iz Grčke i Rumunjske, što bi oni koji više znaju o poljoprivrednim (ne)prilikama u nas u slobodnom prijevodu protumačili kao – uživajte u uvoznom, kad svoga ionako nemate, niti imate što reklamirati na drugim tržištima.
Iza najuspješnijih hrvatskih brendova stoje neupitna kvaliteta, tradicija i dizajn, zahvaljujući kojima se uspješno nose i s najpopularnijim svjetskim brendovima. Iako svakom od njih nerijetko pariraju i više-manje uspjele kopije, u percepciji brojnih hrvatskih građana, a i šire, najvrjedniji među njima i idućih će godina, pa i desetljeća, i dalje biti u modi. Ni danas, naime, nije lako odoljeti ni Kraševoj Dorini, nazvanoj po Šenoinoj Dori Krupićevoj, Životinjskom carstvu, Tortici, Domaćici, Bajaderi, Griotama ili pak Kiki bombonima. Više od 80 godina generacijama su se predstavljali pod sloganom “Bilo kuda Kiki svuda”, kojega je izmislio pisac Ratko Zvrko, tada gimnazijalac, da bi im novija povijest udahnula novi zanimljivi život Kiki klaunova.
Uz prvu svjetsku čokoladu s rižom iz “kuhinje” Zvečeva, još stariji proizvodi – čokolade Braco i Seka – mjere se u milijardama prodanih komada i dan-danas ih traže na policama. Jednako kao i “žlicu” Vegete, Čokolino i Podravkine juhe, Ledove sladolede Snjeguljicu i King, Gavrilovićeve paštete, zimsku i čajnu, Zvijezdina ulja, majoneze i margarine, Franckovu “ciglicu”, Čipi-čips, Cedevitu, Ožujsko i Karlovačko pivo ili pak Pipi, koja ove godine slavi okruglih 50. Osim u “prehrambenim artiklima”, snaga hrvatskih brendova ogleda se i u Faks helizimu, Čarliju, Kalodontu osječke Saponije ili pak brendovima Rimac automobili, kacigama Šestan Buscha, pištoljima HS Produkta do kravata “s dušom” tvrtke Potomac, koji su i globalno prepoznati. Ovo su priče nekih od njih...
Sirana Gligora je najnagrađivanija sirana u Hrvatskoj, ali i jedna od najnagrađivanijih sirana u svijetu. Od 2002. godine, kada je na sajmu Franciacorta in Bianco u Italiji osvojila za Paški sir prvo mjesto u kategoriji ovčjih sireva i kada je tada prvi put hrvatski sir dobio veliko međunarodno priznanje, gotovo svake godine nakon toga osvaja najvažnije nagrade na renomiranim svjetskim natjecanjima.
Orgula ekstra djevičansko maslinovo ulje ZLATNO 500 ml osvojilo zlatnu medalju na natjecanju Berlin Global Olive Oil Awards 2023. Riječ je o prestižnoj europskoj nagradi za maslinova ulja s globalnim dosegom, koju dodjeljuje Berlin Global Olive Oil Awards (Berlin GOOA). Članovi žirija vrhunski su stručnjaci za hranu i znanstvenici posvećeni vjerodostojnom, transparentnom i pouzdanom ocjenjivanju, a Orgula je ovim zauzela zasluženo mjesto na prestižnoj listi Elite Olive Oils Global. Nagrađeno Orgula ekstra djevičansko maslinovo ulje ZLATNO od 500 ml monosortno je maslinovo ulje dobiveno od sorte oblice iz maslinika blizu Zadra. Karakteriziraju ga srednje intenzivan miris i okus masline te intenzivna gorčina i pikantnost s notama zelenih badema.
Istarska Agrolaguna, sa svojim ovčjim sirom Špin, osvojila je drugo mjesto na svjetskom ocjenjivanju sireva World cheese awards. Osim ovčjeg sira briljirali su i kravlji sir Špin i Istarski miješani sir Špin, koji su u svojim kategorijama osvojili brončane medalje. Trideset i treće po redu natjecanje proizvođača sireva i ocjenjivanje najboljih ove godine je održano u Oviedu u Španjolskoj, uz sudjelovanje rekordnih 4.000 sireva iz 40 zemalja svijeta. U svakoj kategoriji proglašena su tri najbolja sira na svijetu, a ocjenjivački žiri ove godine je okupio 230 stručnjaka. Prilikom kušanja i ocjenjivanja sireva posebna pozornost je bila usmjerena prema skladnom okusu sireva po čemu su istarski sirevi posebno poznati.
Djelatnici sirane Špin izuzetno su ponosni na osvojene medalje jer je riječ o njihovim najprodavanijim sirevima koji su dostupni u prodajnoj mreži diljem Hrvatske. Krunoslav Salaj, voditelj sirane, posebno je istaknuo: 'Za ovaj uspjeh zaslužni su znanje i posvećenost u cijelom procesu proizvodnje, od mlijeka do sira. Možemo se pohvaliti da sve sireve proizvodimo isključivo od domaćeg mlijeka, a mlijeko za ovčji sir proizvodimo na vlastitoj farmi s 800 ovaca koja se nalazi u neposrednoj blizini sirane. Time postižemo visoku kvalitetu i autentični okus sira što su prepoznali i stručni ocjenjivači'.
Nerina Zec, predsjednica Uprave Agrolagune, naglasila je: 'U zadnjih nekoliko godina osvojili smo puno velikih međunarodnih nagrada za naše sireve, ulja i vina. Sve te nagrade i priznanja potvrđuju da je usmjerenost na kvalitetu pravi i jedini put koji smo odabrali za naše brendove Špin, Ol Istria i Vina Laguna. Potrošači sve više traže vrhunske domaće proizvode za koje smo se mi specijalizirali i u njih ulažemo sve naše znanje i dugogodišnje iskustvo'.
Sirana Špin potpuno je posvećena tradicionalnom načinu proizvodnje koji zahtijeva puno ručnog rada, od pripreme proizvodnje do zrenja sireva. Godišnje na tržište plasiraju više od 300 tona tvrdih sireva vrhunske kvalitete koji su svojim pakiranjima prilagođeni potrebama potrošača. Upravo je Istarski ovčji sir jedan od gastronomskih bisera Istre, za koji je pokrenut postupak dodjele zaštićene oznake izvornosti kako bi se tržištu i potrošačima najbolje prezentirala posebnost njegove strukture i okusa. Kvalitetu nesumnjivo imamo, govori tome u prilog i niz osvojenih medalja na svjetskim ocjenjivanjima, a opet.... i dalje smo, premalo prepoznati van hrvatskih granica.
Prvo nacionalno ocjenjivanje kulena, koje je održano u Baranji, okupilo je najznačajnije proizvođače kulena iz cijele Hrvatske čije je uzorke ocjenjivala stručna komisija na čelu s dr.sc. Krešimirom Mastanjevićem s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku.
Uvjet za sudjelovanje na 1. Nacionalom ocjenjivanju kulena je registrirana proizvodnja koja zadovoljava sve zakonske uvjete pa su se na ocjenjivanju zapravo okupili najveći stručnjaci za kulen u svijetu budući da je kulen originalni hrvatski suhomesnati proizvod.
Belje je na ocjenjivanje poslalo Baranjski kulen i kulen Crna slavonska koji su nagrađeni zlatnim medaljama za kvalitetu. Riječ je o jedinstvenim proizvodima jer je Baranjski kulen nositelj zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla u Europskoj uniji, a kulen Crna slavonska nastaje od mesa crnih slavonskih svinja iz vlastitog uzgoja u Parku prirode Kopački rit što ovom kulenu daje posebnu vrijednost.
Tomislav Radišić, član Uprave Belja, povodom osvojenih nagrada je istaknuo: 'Mi smo najveći proizvođač tradicionalnog kulena u Hrvatskoj, s tradicijom proizvodnje dužom od pedeset godina koja uključuje ručno punjenje kulena, dimljenje na drvetu bukve i zrenje od nekoliko mjeseci. Ovim zlatnim medaljama još jednom potvrđujemo koliko smo posvećeni kvaliteti i autentičnosti proizvoda koji je gastronomski simbol Slavonije i Baranje'.
Ocjenjivanje kvalitete kulena dio je novog projekta Festival kulena koji su pokrenuli Udruga proizvođača kulena Baranjski kulen, Turistička zajednica Baranje i grad Beli Manastir. Predstavnici udruge Baranjski kulen ovaj događaj vide kao priliku za umrežavanje i razmjenu iskustava između kulenara te promociju kulena kao jedinstvenog proizvoda u Hrvatskoj i regiji. Za osvajače šampionske titule i zlatnih medalja udruga Baranjski kulen i Turistička zajednica Baranje su izradile posebnu markicu Festivala kulena koju će najbolji kuleni moći koristiti na ambalaži proizvoda i u svim promotivnim aktivnostima.
Krešimir Macan je rekao: 'Prije svega je problem količina - premalo smo zemlja da bi mogli proizvoditi dovoljno količina za veća tržišta u kontinuitetu (to imamo s tunom iz uzgoja za Japan možda). Imamo odlična vina, ali nema tog proizvođača koji se može sam probiti u inozemstvo već bi to trebalo raditi organizirano - kroz hrvatsku policu i tako brendiranu. To je mogući pristup i tako ponoviti za ostale proizvode gdje možemo skupiti dovoljne količine. Taj marketinški napor i zajednički nastup bi trebao slijediti marketing prema turistima u Hrvatskoj gdje bi ih poticalo da te iste proizvode probaju kod nas dok ljetuju i objasnimo im kako će ih naći na policama u njihovom zemljama. To se mora raditi strateški i samo tamo gdje možemo jamčiti količine - vino i maslinovo ulje za početak možda. A potom krenuti i s drugim proizvodima. Mala smo zemlja, pitanje je gdje imamo količina za izvoz, jer većinu ipak plasiramo tu kroz turizam. Dakle prije svega razraditi strategiju, vidjeti u sto vrijedi ulagati, okupiti proizvođače i na tome sustavno raditi - i doći će rezultat. Istra je dobar primjer kako se izbrendirala kao regija vina i ulja - prije 20tak godina nije se uopće o tome govorilo i oni većinu proizvodnje plasiraju kroz potrošnju u sezoni, dok se manji dio pojedinačno izvozi. Zajedničkim izvoznim nastupom bi se to moglo poboljšati i tu bi glavnu ulogu morale imati komore, prije svega HGK o ostali kojima bi promocija hrvatskih proizvoda trebala biti jedan od primarnih zadataka'.
VEZANI ČLANCI:
