Prije četiri godine craft pivarstvo doimalo se kao neki novi romantizam. Jer Hrvati su ozbiljni konzumenti piva, među vodećima u Europi, a prije četiri godine trošili su mahom korporativna piva. Drugih nije ni bilo. U toj situaciji nuditi proizvod koji bi konkurirao na tako oblikovanom tržištu, a koji nije korporativne prirode, značilo je na megdan izaći tvrtkama koje imaju praktično neograničene resurse, vjernu publiku i goleme profite.
Varionica je bila jedan takav primjer, riječ je o jednoj od prvih pivovara koje su ponudile svoje proizvode domaćem tržištu. Tada ih se moglo pronaći tek na tri lokacije u Zagrebu, dvije na moru, smatralo se i to priličnim uspjehom etikete koju su pokrenuli Matija Mrazek i Davor Simičić, entuzijasti u godinama u kojima se u ovom našem društvu smatra tek perspektivnim.
Dvije godine za dokumente
– Nije mi bilo teško ostaviti dobro plaćen posao zbog kuhanja piva. No to je bilo i neminovno kad sam se odlučio baviti ovim jer je administracija užasno zahtjevna kad je riječ o pokretanju pivskog biznisa. Da bismo mogli početi, trebalo nam je dvije godine da prikupimo svu dokumentaciju – kaže Davor.
Kuhali su tada svoje pivo stila američki pale ale u Donjem Vidovcu u hotelu Golf vlasnika Roberta Nestića. Pivovara koja je imala kapacitet osam tisuća litara mjesečno trebala je vratiti ulog od 300.000 kuna. Uskoro će, nakon svakodnevnog puta od 125 kilometara tamo i 125 natrag, dolazak u Pisarovinu biti kao silazak u dvorište.
– Pisarovina je u odnosu na Zagreb vrlo mala općina i vrlo mlada industrijska zona, koja razumije što znači otvoriti pet do deset novih radnih mjesta. Industrijska zona je vrlo dobro geografski postavljena. Pristup autocesti je napravljen, brza cesta Pisarovina – čvor Pisarovina je u izgradnji, logistički mislimo da je jako dobar potez. Osim toga sva infrastruktura je nova, što pruža određenu sigurnost kod ulaganja. Pored toga Tomo Kovačić, načelnik općine, u bezbroj nam je situacija bio savjetnik i potpora te smo svu papirologiju vrlo jednostavno odradili. Suradnja s lokalnom samooupravom je odlična i sve se jako brzo rješava. Kako se sada naše pivo proizvodi u Donjem Vidovcu, 125 km od Zagreba, Pisarovina nam se čini kao da je dvorištu. Nakon početka gradnje možemo reći da smo iznimno zadovoljni odabirom lokacije jer smo u jako dobrom okruženju – govore.
Samo, dečki iz Varionice nisu planirali baviti se starim hrvatskim zanatom, čekanjem, nego su se počeli baviti dugoročnim razvojem. I isplatilo se, četiri godine poslije u Poduzetničkoj je zoni Pisarovine položen kamen temeljac za pogon nove pivovare u objedinjenom vlasništvu zemljišta i pogona.
– Planiramo biti operativni u 2019. godini, nadamo se do kraja ljeta, ali teško je planirati. Imamo cijelu izgradnju od nule, nakon toga opremanje, ishodovanje svih dozvola za proizvodnju, vjerujemo da je pred nama izazovan period. Cijeli projekt pojeo je mnogo godina. Godinu dana pripremali smo firmu da budemo sigurni da smo učinili sve potrebno da budemo u mogućnosti prijaviti se na EU natječaj Kohezija i razvoj. Godina dana prošla je od prijave do odgovora jesmo li dobili sredstva te godina dana dok nismo našli pravu banku koja je voljna izdati kredit. Papirnato se čini da je prošla godina dana, ali nije se čekalo. Treba pratiti EU provedbu projekta i sve to zahtijeva vremena za procese kakav je, primjerice, proces javne nabave. Uglavnom, taj period je iza nas, izgradnja kreće, oprema je potvrđena i projekt nakon tri godine dobiva svoje opipljive obrise – kažu Matija i Davor.
Sasvim sigurno nije odmoglo što je Varionica u međuvremenu razvila svoj vrlo prepoznatljivi vizualni identitet čija je autorica Matijina sestra Ana, a njegova djevojka Ana, akademska kiparica pretače to u drvo i metal. Tu je i suradnja s njemačkom craft pivovarom Munich Brew Mafia koja je rezultirala i kooperacijom u tri zemlje gdje se priključila i slovenska pivovara Pelicon iz Ajdovščine da bi se napravila mala serija Moulin Brewge. U četvrtoj državi, Italiji, dogodila se promocija tog piva, bilo je to u Bireira Bunkeri u Aurisini. S Varioničinim pivima kuhalo se i u varaždinskom American Bar Dollaru, a kuhao je i Tom Gretić, na jedinom pravom velikom gastro-pivskom spektaklu u Craft Roomu negdje u ovo vrijeme. Romantika je sada pretočena u suhu realnost – investiciju vrijednu 12 milijuna kuna.
– Bespovratnih sredstva je oko 4,8 milijuna kuna. Ostatak investicije prikupili smo iz komercijalnog kredita te manji dio iz vlastitih sredstava, naravno uz pokoji zalog i zadužnicu. Htio bih ovdje zahvaliti i timu iz Zagrebačke banke koji nam nije pristupio klasično bankarski. Odnos je zaista partnerski i vjerujem da smo u njima pronašli pravog partnera – kaže nam Davor Simičić.
Kao i svakoj poduzetničkoj priči, država se pojavljuje kao jedan od glavnih glumaca. Odnosno negativaca. Koje su bile najveće prepreke u dobivanju europskog novca?
Bili su dosadni administraciji
– Teško pitanje, pravila za rad s EU vrlo su jasna, gotovo pa sam već možeš procijeniti hoćeš li proći ili nećeš, uz pravog konzultanta znaš praktički u bod kako će projekt biti ocijenjen. Naravno, i tvrtka treba biti „zdrava“ da bi se javila na EU natječaje. Nakon prijave najteže je bilo čekanje, onda smo dobili bezrazložno odbijanje projekta, na što smo se žalili, to pojede mnogo vremena. Komunikacija među ministarstvima koja su nadležna za naš projekt nije na nekoj sjajnoj razini, sve smo trebali slati dvostruko, dvaput objašnjavati. Temeljna komunikacija je bila velik problem, uopće ne znaš gdje ti je projekt i koji mu je status. Mislim da su pred kraj već svi znali za naš projekt, bili smo prilično dosadni i tada smo stvarno naišli na razumijevanje i potporu unutar tih ministarstava – govore nam Davor i Matija iz Varionice podsjećajući kako je ipak godina dana u poduzetničkom svijetu beskonačna ako se multiplikativno uzme koliko država gubi poreza unutar godinu dana čekanja – doprinosi na nove zaposlenike, trošarine na veće kapacitete.
– Mislim da bi država trebala razmišljati isto na način – ako smo u 2018. naplatili trošarine za 1200 hektolitara godišnje, kako im osigurati uvjete da 2019. naplatimo trošarine na 4800 hektolitara? Rijetki razumiju ili ih nije briga za ovo – kaže Davor.
Pivovara čiji je suvlasnik trenutačno zapošljava pet ljudi, a već sljedeće godine namjeravaju zaposliti još pet. Sve nakon toga ovisit će o rastu proizvodnje. A da bi se rast dogodio, potrebno je prodati pivo.
– Mislim da konačno možemo govoriti o izboru piva na našem tržištu. Prije četiri godine završila je apsolutna vladavina pivske bezličnosti. I ovdje ne govorim o kvaliteti piva, nego o nedostatku izbora. Razlika između dva pilsa uvijek je mnogo manja nego razlika između stouta i American pale alea ili India pale alea. Sada postoji izbor, u kratkom vremenu bez velike muke možete probati ogromnu paletu pivskih stilova: tamno, gorko, hmeljasto, mirisno, pa i kiselo. Mislim da se premalo hvalimo kvalitetom koja izlazi iz malih nezavisnih pivovara. U posljednjih nekoliko godina posjetili smo najjače pivske festivale Europe i naša scena ne zaostaje kvalitetom. Na našem tržištu postoje lokalno proizvedena piva koja su u samom svjetskom vrhu kvalitete. Kako stvari stoje, mi nećemo biti jedina pivovara koja će u 2019. godini ući u vlastiti pogon i te vijesti vesele – govore Varioničari i ovu tvrdnju nadopunjuju najavama novih piva.
– Asortiman ćemo prvo proširiti pivima koje smo već izbacili na tržište kao specijale, piva koja su bila jako dobro prihvaćena, ali nismo imali dovoljne kapaciteta za njihovu proizvodnju. To su, primjerice Dolce Vita, India pale ale Into the Rye, B-Day IPA... Iako je neka naša uzrečica „Vari se...“, to je zaista tako. Stalno radimo na novim suradnjama i na novim receptima i jedva čekamo u potpunosti pokazati što sve godinama testiramo i razvijamo. Sve će lakše biti u novom pogonu – kažu Matija i Davor.
Pogledajte video: Ovo su mjesta koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
Svaka čast dečki. piva vam je odlična!